Šef-dirigent

Enrico Dindo (1965.) rođen je u obitelji glazbenika. Violončelo je počeo učiti sa šest godina. Diplomirao je na Konzervatoriju Giuseppe Verdi u Torinu, te se usavršavao kod Egidia Rovede i Antonia Janigra. Od 1987. do 1998. bio je glavni violončelist Orkestra milanskog Teatro alla Scala. Dobitnik je prve nagrade na natjecanju Rostropovič u Parizu 1997., pri čemu je slavni ruski umjetnik rekao: „Dindo je violončelist osobitih kvaliteta, potpun umjetnik i oblikovan glazbenik s izvanrednim tečnim zvukom i divnim talijanskim glasom.“ Tada počinje solističku karijeru u mnogim zemljama, s poznatim orkestrima kao što su Filharmonija BBC-a, Rotterdamska filharmonija, Francuski nacionalni orkestar, Orchestre du Capitole de Toulouse, Filarmonica della Scala, Orchestra Sinfonica Nazionale della Rai, Orkestar Akademije Santa Cecilia, Filharmonija St. Peterburga, Državni orkestar São Paula, Simfonijski orkestar Tokija, Simfonijski orkestar Toronta i Simfonijski orkestar Chicaga. Nastupio je s uglednim dirigentima kao što su Riccardo Chailly, Aldo Ceccato, Gianandrea Noseda, Myung-Whun Chung, Daniele Gatti, Paavo Järvi, Valerij Gergijev, Riccardo Muti te Mstislav Rostropovič. Gostovao je na mnogim festivalima i u koncertnim dvoranama, među ostalim u Londonu (Wigmore Hall), Montpellieru, Santiago de Composteli, Budimpešti (Proljetni festival), Stresi (Settimane Musicali), St. Peterburgu (Festival Bijelih noći), Dubrovniku (Dubrovačke ljetne igre), Lockenhausu (Festival komorne glazbe). Među recentnijim angažmanima su koncerti s Orkestrom Švedskog radija, Londonskom filharmonijom, te dvije europske turneje (2010. i 2013.) s Orkestrom Concertgebouwa pod vodstvom Riccarda Chaillyja s nastupima u Leipzigu, Luzernu, Parizu, Londonu i Beču.

Talijansko nacionalno društvo glazbenih kritičara dodijelilo mu je 2000. nagradu Abbiati kao najboljem solistu sezone 1998./1999. Imenovan je pobjednikom na 6. International Web Concert Hall Competition 2004. Dobitnik je nagrade Vittorio De Sica predsjednika Republike Italije 2005. godine.

Među skladateljima koji su stvarali za njega su Giulio Castagnoli (Koncert za violončelo i dvostruki orkestar), Carlo Boccadoro (L’Astrolabio del mare, za violončelo i klavir, te Asa Nisi Masa, za violončelo, dva roga i gudače), Carlo Galante (Luna in Acquario, za violončelo i deset instrumenata) i Roberto Molinelli (Deset legendi, za violončelo i gudače, Crystalligence, za violončelo solo i Iconogramma za violončelo i orkestar).

U prosincu 2001. utemeljio je kulturnu udrugu I Quattro Cavalieri (potporom Općine Pavia i Fondazione Banca del Monte di Lombardia) i njezin je umjetnički direktor. Komorni ansambl I Solisti di Pavia čiji je glazbeni direktor dio je te udruge, kao i Pavia Cello Academy na kojoj predaje violončelo. Također, profesor je violončela na Konzervatoriju Talijanske Švicarske u Luganu. U veljači 2007. imenovan je glavnim dirigentom Simfonijskog orkestra Sanrema. Snima za etikete Decca i Chandos, a svira na violončelu Pietro Giacomo Rogeri (ex Piatti) iz 1717. koji mu je povjerila Zaklada Pro Canale.

U sezoni 2015./2016., Enrico Dindo, na tri godine, preuzima dužnost šefa-dirigenta Simfonijskog orkestra HRT-a.