Tamburaški orkestar HRT-a oduševio Bečane

Iznimno mi je drago da smo u okviru Festivala hrvatske glazbe u Beču u poznatom bečkom interkulturalnom centru - kazalištu Akzent – predstavili jedan od najreprezentativnijih orkestara takve vrste u Hrvatskoj - Tamburaški orkestar HRT-a pod ravnanjem maestra Siniše Leopolda.

Izvrsna posjećenost, puno pljeska i atmosfera oduševljenja u kazalištu posvjedočili su da je publika uživala u koncertu i da je koncert požnjeo uspjeh. Naročito me veseli sto je u publici bio i velik broj austrijskih slušatelja koji su mogli uživati u do sada neslućenim mogućnostima i virtuoznim izvedbama djela hrvatskih skladatelja ali i antologijskim djelima svjetske literature na ovom narodnom instrumentu toliko tipičnom za naše podneblje.

Pogledajte galeriju slika s koncerta

Dojam je to koji je nakon nastupa Tamburaškog orkestra HRT-a na 7. Festivalu hrvatske glazbe u Beču, u utorak 15. studenoga izrazio Davor Merkaš, voditelj Muzičkog informativnog centra Koncertne direkcije Zagreb, ujedno i organizator Festivala. Izabravši reprezentativan program koji predstavlja i tradicijsko i novo u hrvatskoj glazbi, tamburu kao instrument i mogućnosti Tamburaškog orkestra HRT-a, naši glazbenici predvođeni maestrom Sinišom Leopoldom pronašli su čini se pravu formulu promocije naše glazbe i pristupanja zahtjevnoj publici austrijske prijestolnice među kojom su se našli i tamošnji Hrvati uz hrvatskog veleposlanika u Austriji Gordana Bakotu, što je samo dodatno povisilo očekivanja.

Drago mi je da mogu primijetiti da je publika zaista sjajno reagirala na svaku našu izvedbu i da im se zaista svidio koncert. Uvijek je veliko zadovoljstvo nastupati u Beču, vjerojatno najmuzikalnijem gradu na svijetu, pa je tako bilo i ovaj put. To je i velika odgovornost, ali i veliki 'gušt'. Posebno mi je drago da je publika reagirala na naš program koji nije bio za široku masu nego pomno odabran. Bilo je tu i ozbiljnih skladbi hrvatskih autora, jer nam je želja bila predstaviti što više hrvatske glazbe u Beču, ali naravno i onih skladbi koje u obradi za tamburu dobro zvuče. Nikad se ne zna kako će publika reagirati no očito je bečka publika i sjajna i dobro odgojena i zna što je dobra glazba! Riječi su to maestra Siniše Leopolda koji je program osmislio kao svojevrsni presjek svega onoga što Tamburaše čini jednim od najkvalitetnijih ansambala na našoj sceni, a to su uigrana svirka (katkad i pjesma), vrsni solisti, atraktivni aranžmani i prije svega visoka razina muziciranja.

Bečka publika mogla je čuti glazbu naših autora Bože Potočnika, Brune Bjelinskog, Jurja Stahuljaka, Siniše Leopolda, Tomislava Uhlika, Ive Josipovića, Borisa Beninia, Romana Grossa, Luke Sorkočevića, Vatroslava Lisinskog, Srećka Albinija, kao i poznate uratke Gioachina Rossinia, Johanna Straussa ml., Davida Rosea, Henrya Mancinia i Bennya Goodmana, ali opet na hrvatski način.

Upravo taj način izmamio je iza svake točke buran i oduševljen pljesak prisutnih na ponos svih koji su iz Hrvatske došli popratiti nastup Tamburaša. Među njima je bio violist Zlatko Stahuljak, svojedobno prvi hrvatski veleposlanik u Pragu u čijoj je obitelji tambura uvelike bila zastupljena (djelo njegova oca JurjaUvod iz Plesne suite - našlo se na bečkom programu Tamburaša, a djed mu, Milan Stahuljak zaslužan je za uvođenje instrumenta čelovića u tamburaški orkestar): Moj cjeloviti dojam je – ogroman uspjeh! To je krasno, jer je to naš jedini takav profesionalni orkestar koji zaista profesionalno svira što mogu kazati kao glazbenik. Svi su bili oduševljeni, kud god da ste se okrenuli. Kraj mene je sjedio jedan ugledan Gradišćanski Hrvat koji je bio izvan sebe! I cijela publika, to je bilo vikanje 'bravo'! Prema tome, s nekog stručnog stajališta to je bilo zbilja na izvanrednom izvedbenom nivou, ali povući publiku, to ne može svatko. Može netko profesionalno biti na visokoj razini, ali ne povući publiku. Ovdje su svi bili zajedno i oni na bini i mu u dvorani i to je veliki uspjeh!

Nakon posljednjih dviju točaka službenog programa, skladbi Air Mail Special Bennya Goodmana sa solistom na braču Krstom Lalićem, i Zagorec v Južnoj Ameriki u kojoj je prva bisernica orkestra Dubravko Češnjak zasvirao trubu i charango, publika u kazalištu Akzent u samome centru Beča bila je na nogama, te je Tamburašima i maestru Siniši Leopoldu preostalo da im se oduže obilatim dodacima – pravim malim slavljem hrvatsko-austrijskog prijateljstva: uz Ples sa sabljama Arama Hačaturjana, tu su se našli Radetzky koračnica J. Straussa st., Serbus Zagreb N. Kalogjere, Tritsch Tratsch polka J. Straussa ml., te Moj Zagreb tak imam te rad D. Brahma.