Autorski koncert Željka Kovačevića

Autorski koncert Željka Kovačevića uz Jazz orkestar HRT-a


Zaključni ovosezonski koncert Jazz orkestra HRT-a u Studiju Zvonimir Bajsić prepušten je predstavljanju i promociji rada jednog od članova samog Orkestra – saksofonista, klarinetista, skladatelja i bandleadera Željka Kovačevića.


Stječući iskustva kao saksofonist u nizu rock sastava, a kao klarinetist školovan na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, Željko Kovačević duboko je upleten u zagrebačku klupsku scenu; među ostalim, sudjelovao je na prvoj jazz radionici u Zagrebu kao stipendist Goethe instituta, te je jedan od utemeljitelja Društvenog orkestra (Big banda) Hrvatskog glazbenog zavoda. Član Jazz orkestra HRT-a od 1986., ubraja se među veterane toga sastava; osim što se prošle godine navršilo četvrt stoljeća koliko tu djeluje, autorska večer poklopila se i četrdesetom godišnjicom njegova prvog profesionalnog nastupa! Godine 1972. kao saksofonist pridružio se tada popularnom zagrebačkom rock bandu Nirvana na nastupu na ljubljanskom Boom festivalu. Dvije godine kasnije osnovao je svoj prvi jazz sastav te ubrzo počeo ostvarivati i snimke. Od tada pa sve do danas, zadovoljavajući raznolike stilske interese, vodio je i vodi niz sastava među kojima su Toranj 77, Kova & Co., Modo Novo, Croatian Saxes, Cute i Zagrebački dixieland ansambl.


Deset skladbi koje je izabrao za svoj autorski koncert, ili „glazbeni domjenak“ kako ga je nazvao, svojedobno je izvodio i snimio sa spomenutim bandovima, te su tijekom vremena, u dodiru s ostalim glazbenicima, doživjele niz transformacija i obogaćenja. Najnoviji kontakt autorski rukopis Željka Kovačevića doživio je s novim snagama hrvatske jazz scene, ne samo s prilično pomlađenim trenutnim sastavom Jazz orkestra HRT-a već i s mlađom generacijom aranžera. Upravo to je bila i ideja Željka Kovačevića, da „mladi aranžeri naprave svoje viđenje skladbi koje je svojedobno snimio sa svojim bandovima“. Zahvaljujući tome, ali zacijelo i generacijskom ispreplitanju osjetila se vidna skladateljska raznolikost. Mahom mlađi aranžeri, neki i kolege u Jazz orkestru - Luka Žužić, Miron Hauser, Branko Sterpin, Uglješa Novaković, Joe Kaplowitz, Ivan Kapec, Zoran Ščekić, Andreas Marinello – preobrazili su skladbe  Sjećanje, Isključivo Ivo, Mi ili vi, Wo ist Hausmeister, Da vidimo, Zaborav, Miš, Prvom gradu, te Alem, koju je obradio provjereni majstor Ladislav Fidri.


„Samim tim što su dobile veći korpus instrumenata, skladbe su se promijenile, obogatile, dobile nove harmonijske boje, a svaki aranžer je imao svoje ideje kako da to napravi. Orkestar i solisti su to odradili izvrsno“, zadovoljan je bio na kraju koncerta Željko Kovačević širokom paletom stilova, od ambijentalnih boja u vlastitom aranžmanu početne skladbe Jutro, preko fusionom obilježenog Miša, latino ritmovima prožete Isključivo Ivo, funkom obojene Wo ist Hausmeister, Zaborava na tragu Pata Methenya, do bossa nova elemenata u Sjećanju.


Osim što je svoje skladbe stavio u ruke kolega jazz glazbenika, Željko Kovačević je, davši dakako i svoj doprinos, i solističke dionice prepustio članovima Jazz orkestra: Mariu Bočiću, Juliju Njikošu, Elvisu Penavi, Arsenu Erešu, Zvonimiru Bajeviću, Marku Lazariću, Miru Kadoiću, Davoru Križiću, Branku Sterpinu, Damiru Horvatu i dr. Kako sam otkriva, podjela je u orkestru išla prijateljski: „Kad smo uigravali cijeli taj repertoar, svatko je već našao što bi htio svirati, u kojoj se skladbi vidi. Sve ove skladbe napisane su za mene, za tenor saksofonista, no bilo bi suludo da je to tako i izvođeno, jer bi bilo dosadno. Svi smo mi to podijelili, odradili, i mislim da je publika bila zadovoljna.“


Publika je doista bila zadovoljna, izmamivši i dodatak – skladbu Miriam. Iako je dugo muzicira u Jazz orkestru HRT-a, za Željka Kovačevića taj koncert ipak nije bio poput ostalih: „Naravno da je to bilo za mene posebno, iz razloga što sam imao veliku odgovornost. Aranžeri su obavili svoj dio posla, pa je trebalo sve to usuglasiti… Jer to nije kao kad sjednem, sviram i samo brinem o svojoj dionici; sad  sam morao brinuti i o partituri, o upadima, tempima, o širokoj aktivnosti. Ne bi išlo da to nisu profesionalni glazbenici kakvi jesu.“