Nadahnuto tumačenje Osorskog rekvijema Borisa Papandopula

Utorak, 30. listopada 2012. u 20 sati
Bazilika Srca Isusova, Palmotićeva 33

Zbor i članovi Simfonijskog orkestra HRT-a
Ivo Lipanović, dirigent

Ivana Lazar, sopran
Martina Gojčeta Silić, mezzosopran
Dejan Maksimilijan Vrbančič, tenor
Luciano Batinić, bas
Joško Ševo, recitator

Boris Papandopulo: Osorski rekvijem

Posvetivši drugi koncert iz ciklusa Sfumato uspomeni na 27. listopada preminulu Nadu Ruždjak (1934. – 2012.), Zbor Hrvatske radiotelevizije ostvario je potresno i nadahnuto tumačenje Osorskog rekvijema skladatelja koji se i sam oduševljavao glasom naše nezaboravne operne dive - Borisa Papandopula (1906. – 1991.).

Djelo nastalo 1977. na poticaj osnivača i dugogodišnjeg ravnatelja Osorskih glazbenih večeri, Daniela Marušića (1931. - 2009.), Boris Papandopulo napisao je kao prvi dio velebne Osorske trilogije – jedinstvene oratorijske cjeline koja je nastavak dobila dvije godine kasnije kada je napisao i drugi dio - Osorski misterij; zaključak je stigao 2009. s Osorskim plačem Berislava Šipuša.

U Osorskom rekvijemu za soliste, mješoviti zbor, orgulje, sopile, električnu gitaru, udaraljke i recitatora, Papandopulo je uglazbio hrvatske srednjovjekovne tekstove iz Slova meštra Polikarpa iz Ciprije iz 1468., Drugog novljanskog brevijara iz 1463., Berlinskog misala iz 1440., Pariškog kodeksa s kraja 14. stoljeća te Osorsko-hvarske pjesmarice s početka 16. stoljeća - jednog od najvažnijih izvora pjesničke baštine na hrvatskom književnom jeziku čakavske osnovice iz koje se neki stihovi pripisuju i Marku Maruliću. Tekstovi koje je sakupio povjesničar hrvatske književnosti, akademik Nikica Kolumbić (1930.-2009.) pažljivim odabirom tvore jedinstveni sadržaj sa središnjim motivom smrti, karakterističnim za književnog i umjetnost srednjega vijeka.

Poštujući podrijetlo stihova, uz vlastiti izražajni jezik, skladatelj je slijed solističkih, zborskih i instrumentalnih odsjeka efektne i dramatski snažne glazbe te osebujne Mise za mrtve, nadogradio elementima tradicije – istarskim folklorom, glagoljaškim pjevanjem, crkvenim idiomom: „Nastojao sam da u glazbenoj obradi kao i u deklamaciji teksta zadržim onaj iskonski pučko-čakavsko-kvarnerski ugođaj i izražaj koji je karakterističan za osorski krajobraz“, zapisao je svojedobno.

Sam je 1977. godine ravnao praizvedbom u Osoru; ove godine Zbor HRT-a, uz soliste i instrumentalni ansambl, Osorski rekvijem izveo je na 37. Osorskim glazbenim večerima pod ravnanjem slovenskog dirigenta Marka Letonje. U uzvišenom prostoru bazilike Srca Isusova, zagrebačku izvedbu, predvodio je uvaženi maestro Ivo Lipanović, veliki naš autoritet za vokalne i vokalno-scenske izvedbe koji je ovim stekao jedno novo iskustvo: „Ovo djelo je za mene otkriće, nisam ga poznavao prije, no čim sam otvorio partituru i vidio o čemu se radi, kakvi su to dramatični tekstovi, kako je glazba skladana, u dramaturškom smislu, shvatio sam ga na operni način, i to sam tražio i od pjevača i od recitatora. Znam da su oni to izveli ovo ljeto u Osoru, ali možda sam ja to shvatio malo drugačije.“

Ansamblu koji je već nastupio u Osoru, mezzosopranistici Martini Gojčeti Silić, tenoru Dejanu Maksimilijanu Vrbančiču, basu Lucianu Batiniću i glumcu Jošku Ševi u ulozi recitatora, pridružila se sopranistica Ivana Lazar, zamijenivši bolešću spriječenu Mariju Kuhar Šoša. Protagonisti naših i inozemnih koncertnih i opernih pozornica, udruženi sa Zborom HRT-a i instrumentalnim ansamblom, pružili su prisutnima u bazilici Srca Isusova visokoumjetničku kreaciju Papandopulova uratka, s čime se složio i maestro Lipanović:

„S ansamblom sam se izvanredno družio; sa Zborom Hrvatske radiotelevizije mi je uvijek izuzetan užitak nastupati i raditi. To je jedan profesionalni ansambl na koji se rijetko nailazi: to je boja koju se može možda usporediti samo s ruskim i bugarskim zborovima, tako da jedva čekam sljedeću prigodu za suradnju s njima. Svi instrumentalisti, kolege iz Simfonijskog orkestra, naš vrsni orguljaš Mario Penzar i četvero izvanrednih solista uz recitatora Joška Ševu bili su na visokom novu; zapravo riječ je o idealnoj podjeli za ovaj Osorski rekvijem - svi su shvatili što pjevaju i o čemu govore, što je vrlo važno.“

Snimku koncerta možete poslušati na http://rnz.hrt.hr/index.php do sljedećeg utorka, 6. studenoga 2012.