Simfonijski orkestar HRT-a u Villachu uz Aleksandra Markovića

Subota, 24. studenoga 2012. u 19.30


Congress Center Villach, Austrija

Simfonijski orkestar HRT-a


Aleksandar Marković, dirigent


Rūta Lipinaitytė, violina

Aram Hačaturjan: Koncert za violinu i orkestar u d-molu


Aleksandar Skrjabin: 2. simfonija u c-molu, op. 29


Uspješno gostovanje Simfonijskog orkestra HRT-a u Villachu pod vodstvom Aleksandra Markovića od prije tri godine, ponovilo se i ove.

Nakon ovacijama ispraćenog nastupa u Majstorskom ciklusu u četvrtak 22. studenoga, Simfonijski orkestar HRT-a isti je program predstavio u Kongresnom centru u Villachu. Uz maestra Markovića pridružila im se litavska violinistica Rūta Lipinaitytė, istaknuta članica uglednog orkestra Kremerata Baltica. „Hrvatska publika je bila divna. Kao i glazbenici. Vrlo topli, puni entuzijazma – za umjetnika, izvođača, to je jako važno. Kad dobijete dugačak pljesak na kraju, to je jedna stvar, to je ugodno, ali tu posebnu atmosferu možete osjetiti u trenutku izlaska na pozornicu i u Zagrebu je to bilo jako ugodno iskustvo“, prokomentirala je svoj nastup u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.

Nakon zagrebačke, i austrijska je publika imala prigodu čuti njezinu interpretaciju bisera violinističkog repertoara, Koncerta za violinu i orkestar u d-molu Arama Hačaturjana (1903. - 1978.), djela dovršenog 1940. i posvećenog velikom Davidu Ojstrahu koji je i sam sudjelovao u osmišljavanju solističke dionice. Pri tumačenju zahtjevne partiture od velika je značaja bila podrška Simfoničara: „Bilo je to divno iskustvo. Ono što mi se odmah svidjelo jest što su glazbenici jako motivirani. Nekako su jako dobro raspoloženi i kada osjećate tu energiju oko vas, svirate drugačije. Bilo je zbilja divno na taj način stvarati glazbu. Jako mi je drago kako su me prihvatili, vrlo topao doček. Doista je velika razlika svirati u takvoj atmosferi, divan kolektiv.“

Dugotrajan pljesak ispratio je Rūtu Lipinaitytė i u prepunoj dvorani Kongresnog centra u Villachu. Za nadati se da ćemo je uz Simfonijski  orkestar HRT-a imati još prigode čuti s djelima suvremenog repertoara, koja zauzimaju najveći dio njezinih izvođačkih interesa. U tom smislu postoji i interes za skladbe hrvatskih skladatelja: „Već sam zabilježila neka imena, nisu mi za sada poznata, ali pokušala sam ih saznati. Bilo bi zanimljivo svirati ih, jer je uvijek zanimljivo istraživati novu glazbu. Za neke je stvari teško saznati, pa kad posjećujete neka druga mjesta, vrijedi se raspitati – moguće je pronaći sjajna djela.“

Na programu je bila i Druga simfonija, op. 29 Aleksandra Skrjabina (1872. - 1915.) skladatelja osebujne estetike i svjetonazora koje je pretakao i u svoju glazbu. Druga simfonija je na praizvedbi u Sankt Peterburgu 1902. šokirala publiku, a danas se ubraja među njegove konvencionalnije uratke. Simfonijski orkestar HRT-a sada ju je prvi put imao na svojemu repertoaru, a upravo je Skrjabin jedan od skladatelja koji trenutno okupira Aleksandra Markovića, što je i jedan od razloga za izbor toga djela za Zagreb i Villach: „Slavenski orkestri to jako dobro prihvate zato što imaju temperament za tu glazbu. Naravno od orkestra do orkestra razlikuje se tehnička razina izvedbe; svaki orkestar ima neku svoju unutarnju dinamiku, neki svoj mehanizam. Primijetio sam da slavenski orkestri imaju nerv i srce za to, da im je glazbeni sadržaj blizak koliko im je nekad možda dalek npr. Sibelius.“

Već treći zajednički projekt maestra Markovića i Simfoničara svjedoči o uspješnoj obostranoj suradnji: "Naš prvi susret je bilo jedno vatreno krštenje gdje se svirao potpuno novi program za orkestar. Sada je bila slična situacija, opet smo svirali simfoniju koju orkestar nikad nije radio. Svaki put je bio izazov od ponedjeljka do četvrtka spremiti program. Prošle godine je bilo nešto tradicionalnije jer smo imali Schumannovu Četvrtu simfoniju koju je orkestar već poznavao, ali opet tu je bilo i snimanje, malo drugačije okolnosti. U svakom slučaju drago mi je da smo napravili ovaj projekt i da je orkestar jako lijepo reagirao na Skrjabinovu glazbu koju nije svirao do sada što meni jako puno znači i što ja u posljednje vrijeme intenzivno radim“, otkrio je maestro nakon nastupa u Villachu.

Šef-dirigent Filharmonije iz Brna, s uspješnom međunarodnom dirigentskom karijerom, nakon tri uspješna koncerta u Zagrebu i dva u Villachu u protekle tri godine, svakako je i malo bolje upoznat s mogućnostima našeg ansambla: „Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije je ansambl s velikim brojem talentiranih, motiviranih, spretnih mladih glazbenika i energija je jako dobra. Mislim da su granice njihova napretka ili razvitka kao ansambla zaista daleke. Što znači da bi bilo jako dobro i potrebno ako bi orkestar imao jedan određeni pravac, jednu strategiju razvitka i što se repertoara tiče, i što se imidža tiče, i statusa u Hrvatskoj, kako bi time zauzeo mjesto koje mu i pripada. Tijekom godina mogao bi planski postati sve bolji i bolji. Pogotovo što ima dosta mladih svirača, a mladim sviračima uvijek treba jedan određeni pravac, netko tko se brine o tome kako će se koji stil svirati, kako svirati Skrjabina, kako svirati Brucknera, kako svirati Mahlera, a kako klasiku.  To je ono što po meni spada u osnovne i najvažnije stvari koje profesionalni orkestar mora imati, tu jednu spretnost u raznim vrstama stilova. Odnjegovan zvuk – prepoznavanje onoga što je potrebno da bi se glazba izvela, to je ono što čini dobar orkestar još boljim.“