Uzbudljiva suradnja Simfoničara, maestra Dešpalja i gostiju

Četvrtak, 13. prosinca 2012. u 19.30


Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

Simfonijski orkestar HRT-a


Pavle Dešpalj, dirigent


Vedrana Šimić, sopran


Stephen Kovacevich, klavir

Richard Wagner: Preludij i Izoldina ljubavna smrt iz opere Tristan i Izolda


Stjepan Šulek: 3. simfonija u e-molu


Ludwig van Beethoven: 4. koncert za klavir i orkestar u G-duru, op. 58


Tri partiture, dva solista – Vedrana Šimić i Stephen Kovacevich, i golemo dirigentsko iskustvo maestra Pavla Dešpalja našli su se na jednom mjestu u Majstorskom ciklusu Simfonijskog orkestra HRT-a.

Stalno povezan sa Simfoničarima, počasni šef-dirigent Orkestra, Pavle Dešpalj predvodio je program raznolikih stilskih usmjerenja s djelima triju velikana, svjetskog, ali i našeg glazbenog stvaralaštva: Richarda Wagnera, Stjepana Šuleka i Ludwiga van Beethovena

Tristana i Izoldu Richarda Wagnera (1813. - 1883.) mnogi smatraju vrhuncem glazbeno-scenskog stvaralaštva; divili su joj se primjerice Nietzsche i Eduard Hanslick. Preludij i Izoldina ljubavna smrt koncertna je verzija uvertire i Izoldine arije Mild und leise koju je načinio sam Wagner. Ta prava apoteoza ljubavi – početak i kraj opere – uz bogatstvo orkestralnog zvuka, podarila nam je i emotivnu interpretaciju naše vrsne sopranistice Vedrane Šimić. Svoja brojna iskustva u zagrebačkoj, riječkoj i sarajevskoj operi, te sa solističkih nastupa uz brojne orkestre pretočila je u visokoekspresivno tumačenje Wagnerove „ljubavne čežnje“.  

Poput kontrasta djelovala je Treća simfonija u e-molu Stjepana Šuleka (1914. - 1986.). Poznat kao promotor opusa svojega profesora kompozicije na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, maestro Dešpalj s autoritetom je predvodio djelo suzdržane ekspresije i strogih struktura koje je skladatelj posvetio svojoj supruzi, a u kojem su se Simfoničari spremno odazvali svim izazovima brojnih promjena u tijeku i karakteru.

U drugom dijelu koncerta na red je došao slavni pijanist Stephen Kovacevich, koji u dugogodišnjoj karijeri bilježi nominacije za Grammy, nastupe uz najveće svjetske orkestre, te izuzetne pohvale kritičara za interpretacije klasičnih majstora.  Jedan od njih bio je i sada na programu -  Ludwig van Beethoven (1770. - 1827.)  i njegov Četvrti klavirski koncert, na čijoj se praizvedbi 1808. skladatelj posljednji put pojavio u ulozi solista uz orkestar. Tadašnja je kritika zapisala kako je riječ o „najljepšem, cjelovitom i umjetnički najkompleksnijem Beethovenovu koncertu“. Interpretacija dostojna jednog od najutjecajnijih pijanista današnjice, izmamila je dugotrajan pljesak i dodatak – suptilnu Sarabandu Johanna Sebastiana Bacha.