Zbor HRT-a na Festivalu "Croatie, la voici" u Parizu

Nedjelja, 16. prosinca 2012.


Salle 400 – Centquatre & Radio France, Pariz, Francuska

Zbor HRT-a


Tonči Bilić, dirigent

Festival Hrvatske u Francuskoj - Croatie, la voici - nizom događanja od rujna do prosinca predstavio je hrvatsku kulturu u Francuskoj. Dio svojega programa Hrvatskoj je posvetio i Radio France: u sklopu programa naslovljenog Glazbena panorama Hrvatske zahvaljujući kojemu je  francuski slušatelji imati prigodu čuti širok raspon hrvatskih repertoara i izvođača, nastupio je i Zbor HRT-a pod ravnanjem šefa-dirigenta Tončija Bilića.

U nedjelju, 16. prosinca, u poslijepodnevnim satima, slušatelji Francuskog radija u izravnom prijenosu, ali i publika je u Salle 400 pariškog kulturnog centra Centquatre, imali su prigodu čuti uz niz ostvarenja starije i novije hrvatske glazbene prošlosti.

Zbor HRT-a i maestro Tonči Bilić za svoj su nastup izabrali glazbu naših iznimnih renesansnih stvaraoca, Julija Skjavetića (oko1530. – 1565.) i Ivana Lukačića (cca 1584. – 1648.).

Riječ je o skladateljima koje Zbor HRT-a već nekoliko godina promiče na koncertima i u Hrvatskoj i u inozemstvu kroz projekt Hrvatska glazba na Riva dei Schiavoni. Dio tog projekta sada je zaživio i u jednom od najvećih europskih glazbenih središta – Parizu.

Julije Skjavetić najistaknutiji je predstavnik renesansne polifonije u Hrvatskoj. Svoj je osebujni skladateljski izričaj gradio na tekovinama nizozemske škole, a opus je do nas stigao kao torzo. Sve je samostalne zbirke tiskao u Veneciji. Nepotpuno je sačuvana zbirka madrigala iz 1563., a druga knjiga moteta iz 1565. je zagubljena. Jedina u cijelosti sačuvana autorska zbirka je Motetti a cinque et a sei voci. Libro primo (In Vinegia appresso Girolamo Scotto, 1564.) iz koje su se u Parizu mogla čuti tri moteta: Pater noster, Ave, sanctissima Maria i Ego sum qui sum.

Motet Panis angelicus Ivana Lukačića pripada njegovoj danas jedinoj poznatoj zbirci naslovljenoj Sacrae cantiones koja je među suvremenicima uživala znatan ugled. Objavljena je u Veneciji 1620. godine i sadrži ukupno 27 skladbi - moteta za jedan do pet glasova uz orguljski continuo. Iako su zacijelo nastali u Italiji, suzdržana ekspresija i skroman izvođački aparat ukazuju na to da su bili namijenjeni domaćim prilikama i mogućnostima, hrvatskoj publici i očekivanjima splitskih svećeničkih krugova. Ipak, zamjetan je utjecaj ranobarokne ekspresivnosti venecijanske liturgijske glazbe, a suzdržanost u izričaju moguće je tumačiti i srodnostima s franjevačkim sjevernotalijanskim skladateljima.

Francuskoj publici možda nešto više poznat mogao je biti Franz von Suppé (1819. – 1895.), skladatelj koji se nakon djetinjstva provedenog u Dalmaciji, u Europi proslavio operetama. No njegovo mladenačko djelo, Missa dalmatica, iz koje se čuo stavak Gloria, svakako im je bilo novost!


Više na http://croatielavoici.com