Mistika Valentina Silvestrova u ciklusu Sfumato

Utorak, 29. siječnja 2013. u 20 sati


Muzej Mimara



Zbor HRT-a


Tonči Bilić, dirigent



Solisti:


Ivana Garaj Korpar, sopran


Martina Gojčeta Silić, mezzosopran


Ivo Gamulin Gianni, tenor


Luciano Batinić, bas



Valentin Silvestrov: Liturgijski napjevi;  Aleluja




Zbor HRT-a pod vodstvom šefa-dirigenta Tončija Bilića posegnuo je u bogato vokalno stvaralaštvo suvremenih skladatelja koji potječu s područja bivšeg Sovjetskog Saveza. Na njihovim koncertima u ciklusu Sfumato već smo imali prigode slušati interpretacije mističnih, duhovnih partitura Arva Pärta i Giye Kanchelija koji se smatraju vodećim predstavnicima tzv. minimalizma, kao i Alfreda Schnittkea, a sada su posegnuli i za opusom ukrajinskog skladatelja Valentina Silvestrova (1937.).



Riječ je o glazbeniku čiji opus mnogi svrstavaju među najprivlačnije i najimpresivnije izričaje suvremene skladateljske scene kojega je njegov tri godine stariji sunarodnjak, Afred Schnittke prozvao „najvećim skladateljem naše generacije“. Dokazavši se na području instrumentalne, simfonijske i komorne glazbe, Silvestrov se zborskom počeo baviti nešto kasnije, pojasnivši: „Kao individualistu, zborovi mi nikada nisu bili u središtu interesa.“ Na poticaj Mikole Hobdiča, šefa-dirigenta Kijevskog komornog zbora, uronio je dublje u golemu vokalnu ostavštinu istočnoeuropske a cappella tradicije, ortodoksne crkve i ruske liturgije stvorivši novi glazbeni svijet, blizak tzv. svetom minimalizmu od kojega ga ipak ga razlikuje pristup koji je sam opisao kao „odgovor i odjek na ono što već postoji“. Tretirajući zbor kao skupinu suzdržanih solista i dijeleći ih na manje sekcije, dobio je jedinstvene zvučne i harmonijske efekte, ali i izrazitu fleksibilnost melodija i ritma. Veliku ulogu u tome odigrale su i izvedbe spomenutog Kijevskog komornog zbora pod ravnanjem Mikole Hobdiča, koji je 2006. i 2007., među ostalim, snimio Liturgijske napjeve te Aleluju, djela koja su Zbor HRT-a i maestro Tonči Bilić odlučili predstaviti u Sfumatu.



Okosnicu čine liturgijski elementi pravoslavne crkve, no napjevi nisu namijenjeni za korištenje u crkvenim obredima. U cjelini, ciklus Liturgijski napjevi slijedi principe čiste glazbene logike, dok uglazbljenje teksta odražava ekumenski pristup. Istovremeno, prisutnost Silvestrovljeva lirikom obojena osobnog jezika svjedoči o njegovu poimanju glazbe kao pjesme, „čak i kada se ne može pjevati u doslovnom smislu. To nije filozofija, niti sustav uvjerenja, već pjesma sa svojim vlastitim svijetom, te istovremeno glazbeno svjedočanstvo postojanju.“



Čista ljepota zvuka ono je što mnogi ističu kao najimpresivniju karakteristiku Silvestrovljeve glazbe, u što su se mogli uvjeriti i posjetitelji Muzeja Mimara u utorak, 29. siječnja, ali i slušatelji Trećeg programa Hrvatskoga radija u izravnom prijenosu.




Snimku koncerta možete poslušati na http://rnz.hrt.hr do utorka, 5. veljače.