MBZ i Majstorski ciklus: antologijska djela u vrhunskoj izvedbi

27. MUZIČKI BIENNALE ZAGREB


Četvrtak, 11. travnja 2013. u 19.30


Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

Simfonijski orkestar i Zbor HRT-a


Aleksandar Kalajdžić, dirigent


Monika Leskovar, violončelo


Goran Jurić, bas

Witold Lutosławski: Livre pour orchestre


                                    Koncert za violončelo i orkestar


Stanko Horvat: Jama, za bas solo, mješoviti zbor i orkestar



Zajednički projekt 27. festivala suvremene glazbe, Muzičkog biennala Zagreb, i Majstorskog ciklusa udružio je Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a s Aleksandrom Kalajdžićem, maestrom rođenim u Zagrebu koji niz godina u Berlinu njeguje uspješnu međunarodnu karijeru, te našim međunarodno priznatim mladim solistima: violončelisticom Monikom Leskovar, „talenta koji se pojavljuje samo milošću Božjom“ (Sofia Gubaidulina) i basom Goranom Jurićem, rado viđenim suradnikom Zbora HRT-a, sve prepoznatljivijeg na svjetskim opernim scenama poput Rimske opere, venecijanskog Teatra La Fenice ili Bavarske državne opere u Münchenu gdje je angažiran kao solist.


Na programu su bila antologijska ostvarenja avangarde s kraja šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća: Knjiga za orkestar i Koncert za violončelo i orkestar Witolda Lutosławskog, te kantata Jama u kojoj je Stanko Horvat uglazbio potresne stihove Ivana Gorana Kovačića. 



Okosnica je bila stogodišnjica rođenja Witolda Lutosławskog, jednog od vodećih poljskih i europskih skladatelja prošloga stoljeća, čemu se mogu pridružiti i još neke obljetničarske poveznice: 100 godina od rođenja Ivana Gorana Kovačića i 70 od njegove smrti, 30 godina od kada je Jamu zadnji put izvela Zagrebačka filharmonija, a 40 godina od kada je djelo prvi put predstavljeno na Muzičkom biennalu Zagreb, na kojem je i Stanko Horvat ostavio trajni trag, kao potpredsjednik (1975.-79.) i predsjednik (s prekidima od 1979.) Umjetničkog savjeta, te umjetnički direktor (1985.-89.).



Izuzetno zahtjevne partiture nekonvencionalnih zapisa svakako su bile izazov za sve izvođače, ansamble i soliste, ujedno i sudionike u kreiranju materije. Dobra pripremljenost i uigranost, predanost interpretaciji i saživljenost sa skladateljskim namjerama oboje solista, te iskustvo i temeljitost maestra Aleksandra Kalajdžića bili su garancija vrlo dobrog nastupa. Tome je svakako pridonijela i zanatski izvanredno napisana glazba odabranih skladatelja, o čemu je posvjedočio maestro Kalajdžić:

To je vrlo, vrlo dobro napisana muzika, koja ima strašnu jednu inteligenciju i logiku u vođenju motiva. Ne samo način na koji se reflektira dvanaesttonska ljestvica nego i čisti razvoj kompozicije. Ali ima trenutaka, npr. treći stavak sa Martenotovim valovima u „Jami“ ili recimo jedan gis gdje cijela improvizacija ide do tog tona gis – to me podsjeća na „Žalobnu muziku“ Lutoslawskog koju je napisao gotovo 20 godina prije toga (…) To su trenuci koji ne pripadaju kraju šezdesetih nego su zbilja bezvremenski, jer je toliko snažan izražaj u toj muzici. Ili recimo tretiranje udaraljki i timpana bez visine tona u „Knjizi za orkestar“, itd. Ima mnogo trenutaka koji su iznad vremena i iznad nekih tehničkih situacija.



Maestro Kalajdžić otkrio je i na koji je način pristupio ostvarivanju takvih partitura i suradnji s izvođačima:



Slučajno se poklopio ovaj program ovdje s mojim odnosom prema orkestru i prema radu. Moj cilj je zapravo pustiti ljude da sviraju, da probamo napraviti što je moguće više, ali na koncertu popustiti, jer onda ljudi sasvim drugačije slušaju i drugačiji je zvuk i drugačija muzika. Naravno, kod aleatorike je to komponirano, znači dati znak lijevom ili desnom rukom, dogovoriti se to je broj 4, taj broj traje sedam sekundi i onda morate na sljedeći znak ili svirati dalje ili svi prestati, to je sve definirano u partituri. I to naravno radimo, ali kojom brzinom se te note sviraju, ili čak koji glissando ili koje note sviramo itd., to je vrlo otvoreno i to je mislim čak bio i cilj i svrha svega toga u kasnim šezdesetima: pisati glazbu gdje se stvari ne definiraju.

Ostatak razgovora s maestrom Kalajdžićem, razgovor s basom Goranom Jurićem, te snimku koncerta možete preslušati na sljedećim linkovima do četvrtka, 18. travnja:

http://radio.hrt.hr/ep/majstorski-ciklus-simfonijskog-orkestra-hrt-a/19504/


http://radio.hrt.hr/aod/pauza-prijenosa-i-2-dio-koncerta/19739


Također, u Slušaonici HR-a (http://radio.hrt.hr/slusaonica) možete poslušati emisiju iz ciklusa Oda-birano koja, po izboru urednice ciklusa Ive Lovrec Štefanović, donosi razgovor urednika Branka Polića snimljen 1974. godine sa skladateljem Stankom Horvatom, na linku http://radio.hrt.hr/aod/oda-birano/20046 uz najavu:



Jedan od najemotivnijih trenutaka ovogodišnjeg netom proteklog Muzičkog biennala Zagreb mnogima je bila izvedba kantate "Jama" Stanka Horvata na poetski predložak Ivana Gorana Kovačića. U sklopu Majstorskog ciklusa HRT-a nakon tridesetak godina čula se "Jama" u tumačenju mladog Gorana Jurića uz Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a pod vodstvom Aleksandra Kalajdžića.