Energičan spoj američkog jazza i big band zvuka na koncertu Jazz orkestra HRT-a i gostiju iz SAD-a

Srijeda, 17. travnja 2013. u 20 sati


Studio Zvonimir Bajsić, HRT

Jazz orkestar HRT-a


Doug Richards, skladatelj i dirigent


Rex Richardson, truba

„Vi ovdje imate nacionalno blago“, riječi su kojima je Doug Richards otvorio nastup uz Jazz orkestar HRT-a. Riječ je o skladatelju koji slovi kao jedan od najtalentiranijih jazz skladatelja svijeta, ili „najoriginalniji skladatelj za big band od pojave Gila Evansa“, kako ga je opisao kritičar Martin Williams. Brojna publika došla je u Studio Bajsić uživati u njegovoj glazbi, ali i akrobacijama još jednog gosta iz Sjedinjenih Američkih Država – trubača Rexa Richardsona. Na programu su bile Richardsove skladbe Dukal Bugles kao svojevrsna kompilacija podsjetnika na rad Dukea Ellingtona, Billya Strayhorna, Bubbera Mileya, te Intercontinental Concerto za trubu i jazz orkestar – djelo već poznato Jazz orkestru HRT-a.

Jazz orkestar HRT-a svirao je Intercontinental Concerto još u svibnju prošle godine, na 6. Velikogoričkom brass festivalu, a solist je i tada bio „jedan od najzanimljivijih i najsvestranijih svjetskih trubača“ kako ga nazivaju jazz stručnjaci i ekskluzivni glazbenik za Yamahu – Rex Richardson. Zahvaljujući tom uspješnom nastupu, rodila se ideja o nastavku suradnje – i Doug Richards i Rex Richardson izrazili su želju da se snime video materijali, probe i studijski koncert, te da se taj materijal plasira u Sjedinjene Američke Države. Sve to sada se i ostvarilo u obliku izuzetnog spoja energičnog američkog jazza i  big band zvuka.

Dukal Bugles Doug Richards napisao je 1999. na poticaj Međunarodnog udruženja trubača, koje je time željelo obilježiti stotu godišnjicu rođenja najvažnijeg američkog skladatelja 20. stoljeća, Dukea Ellingtona. Osim mnoštva motiva Ellingtonove glazbe i dviju skladbi u punoj formi – Take The A Train i It Don't Mean A Thing, Richards je tu uključio i reminiscencije na druge jazz velikane, dopustivši solistu i drugim glazbenicima ansambla stvaranje individualnih i efektnih suzvučja. Tako se, osim majstorija na različitim tipovima trube koje je promijenio Rex Richardson, moglo uživati i u njegovom duhovitom trubačkom nadmetanju s Davorom Križićem, te solističkim suradnjama sa Sašom Nestorovićem na saksofonu, Lukom Žužićem na trombonu i Joeom Kaplowitzem za klavirom.

Intercontinental Concerto Doug Richards napisao je upravo na poticaj Rexa Richardsona te uz nadahnuće knjigom Guns Germs and Steel Jareda Diamonda, odakle je i potekla ideja o uključivanju glazbenih utjecaja sa svih kontinenata. Richards je odmah shvatio da ti utjecaji mogu biti sjajan poligon za iskazivanje Richardsonove izvođačke svestranosti. Šestorostavačna suita počinje stavkom Afrika u kojoj Richardson svira slide trubu i u kojem je osnovna tema stari folklorni napjev iz Gane. U stavku Azija Rex svira piccolo trubu sa sordinom i otvoreno. Boje, osnovni pokreti i skale koncepcijski su izrasli iz japanskog stila klasične glazbe poznatijeg pod nazivom gagaku. U trećem stavku Europa Richardson svira krilnicu uz pratnju dviju klasičnih gitara. To je tema s varijacijama anonimnog skladatelja koju je J. S. Bach koristio za harmoniziranje svojeg korala pod nazivom Jesu, der du meine Seele. Tijekom prvih triju varijacija Richardson svira kratka improvizirana i pisana sola. Glavna tema stavka Australija, u kojem solistički dominira kornet, temelji se na australskoj himni Waltzing Matilda. Susret je to dviju muzičkih kultura: engleske crkvene (tema na orguljama na samom početku) i svjetovne (tradicija engleskih puhačkih sastava) s domorodačkom koju predstavljaju didgeridoo Aboridžina i njihove treskajuće palice. Pretposljednji stavak Sjeverna Amerika izgrađen je prilično jasno oko forme bluesa i njemu pripadajućih boja i ritmičkih obrazaca. Završna Južna Amerika, u kojoj Rex svira B-trubu, temeljena je na temi Odeon Ernesta Nazaretha. Nakon početnog saksofonističkog sola koji temu svira zajedno s trubom, pojavljuju se elementi svih stavaka, da bi ih u završnoj kadenci solist sintetizirao obrnutim redoslijedom i završio cjelokupno djelo metodom poziva i odgovora, baš kao što je djelo i počelo.

Uz Richardsonovo trubačko umijeće, svoj su doprinos Intercontinental Concertu, solistički dali i Damir Horvat na bariton saksofonu, Elvis Penava na gitari, Luka Žužić na trombonu, Davor Križić na trubi, Arsen Ereš na alt saksofonu, Željko Kovačević na tenor saksofonu, Joe Kaplowitz na klavijaturi, Mario Bočić na tenor saksofonu i didgeridoou, i drugi.