Glazba Latinske Amerike u Majstorskom ciklusu

Četvrtak, 9. svibnja 2013. u 19.30


Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

Simfonijski orkestar HRT-a


José Guadalupe Flores, dirigent


Gianfranco Bortolato, oboa




Dietrich Buxtehude / Carlos Chávez: Chaconne u e-molu


Richard Strauss: Koncert za obou i orkestar u D-duru


Mateo Oliva: Homenaje a Gonzalo Curiel


Manuel Enriquez: Rapsodia latinoamericana


Alberto Ginastera: Plesovi iz baleta Estancia




Zvuke popularne i klasične glazbe Latinske Amerike u Majstorski ciklus donio je  meksički dirigent José Guadalupe Flores, koji zbog doprinosa glazbenoj sceni svoje domovine uživa izuzetan ugled.

Početak koncerta ipak je obilježila zapadnoeuropska glazba: Chaconne u e-molu baroknog skladatelja Dietricha Buxtehudea (1637. - 1707.), ali u obradi Carlosa Cháveza (1899. - 1978.), te Koncert za obou i orkestar u D-duru Richarda Straussa (1864. - 1949.) sa solistom Gianfrancom Bortolatom. Drugi dio programa pripao je Mateu Olivi (1938.) sa skladbom Homenaje a Gonzalo Curiel, Manuelu Enriquezu (1926. - 1994.) s Latinskoameričkom rapsodijom, te argentinskom velikanu Albertu Ginasteri (1916. - 1983.) s impresivnim Plesovima iz baleta Estancia.

Izbor programa koji je angažirao brojne snage Simfonijskog orkestra HRT-a detaljnije je pojasnio sam dirigent José Guadalupe Flores:

„Koncert počinje djelom meksičkog skladatelja Carlosa Chaveza. Prije puno godina on je bio utemeljitelj Nacionalnog simfonijskog orkestra, napravio je aranžman skladbe baroknog skladatelja Dietricha Buxtehudea. Dobar izbor, jer orgulje za koje je Buxtehude pisao mogu zvučati poput orkestra, odnosno orkestar poput velikih orgulja. To je dobar uvod u Richarda Straussa čija je glazba vrlo klasična, pa je nisam želio miješati s pop glazbom, no u drugome dijelu čut ćemo meksičku popularnu glazbu. Na početku, skladatelj Mateo Oliva. On je napravio aranžmane različitih skladbi iz 1950-ih godina. Bilo je to zlatno doba popularne romantične glazbe. Stvorio je krasnu skladbu. Siguran sam da će netko u njoj prepoznati barem neki od popularnih napjeva. Olivina skladba je hommage Gonzalu Curielu. On je bio iznimno popularan glazbenik 1950-ih godina. Jedna njegova pjesma bila je nevjerojatno poznata; sve su je žene pjevušile dok bi nešto radile. U to doba, kada su tražili kućne pomoćnice napisali bi u oglasu: Molimo, nemojte pjevušiti pjesmu Vereda tropical! To je bila najpopularnija Curielova pjesma. Oliva je napravio vrlo dobar aranžman, to je taj klasični način obrade popularne glazbe. (…) Slijedi Latinskoamerička rapsodija Manuela Enriqueza koja objedinjuje različite dijelove Južne Amerike: Venezuelu, Brazil, Argentinu, Kolumbiju. I na kraju uistinu uzbudljivo djelo argentinskog skladatelja Alberta Ginastere – Suita iz baleta Estancia, jako poznata skladba. Proslavio ju je Orkestar mladih Simon Bolivar koji ju je svirao diljem svijeta – jako teška za orkestar, no surađujem dobro s glazbenicima i mislim da je odlična za kraj koncerta.“

Unatoč razlikama u pristupu radu europskih orkestara i meksičkih odnosno latinskoameričkih s kojima je uvelike imao prigode raditi, maestro Flores naglašava zajedništvo u glazbi:

"Pomalo je teško s europskim orkestrima izvoditi našu glazbu jer nemaju taj osjećaj, iako često sviraju puno teže skladbe – Stravinskog, Bartoka – taj osjećaj ritma je drugačiji. No prilično su dobri, nakon nekoliko probi vidim da će sve biti dobro. (…) Bez obzira koji jezik govorimo završimo na istom mjestu, iste su note pred nama, isti način rada, iako pomalo različiti ambijenti."

Energičnoj izvedbi blistavih i eksplozivnih Ginasterinih Plesova, te lakših, ali poletnih nota meksičkih skladatelja prethodilo je jedno od najvažnijih djela repertoara za obou – Koncert Richarda Straussa u kojemu je kao solist nastupio oboist Gianfranco Bortolato. Vrstan glazbenik koji kao solist i komorni glazbenik nastupa širom svijeta, a kao orkestralni glazbenik djeluje na mjestu prvog oboista Rimske opere, djelo je  opisao kao izuzetno zahtjevno, ali time i atraktivnije:

„To je jedini koncert koji je Strauss skladao za obou i rekao bih najvažniji koncert na oboističkom repetroaru. Za obou nema puno dobrih djela, postoje Mozartovi i Haydnovi koncerti, te mnogo barokne glazbe, ali među velikim skladateljima kasnijih razdoblja, koncert za obou skladao je samo Richard Strauss. To je uistinu težak i zahtjevan koncert. Postoji priča vezana uz njegov nastanak. Strauss ga je skladao na poticaj američkog vojnika koji bio oboist. Sreli su se u bavarskoj i Straussu se zapravo nije sviđao. To je djelo bila njegova mala osveta. Koncert počinje velikom frazom oboe, dugačkom i jako teškom za dah; trostavačan je ali nema stanke između stavaka. Najvažniji strukturalni element koncerta pojavljuje se na samom početku. Ta se struktura javlja u svakom stavku. Djelo je jako zanimljivo i za mene je velika čast svirati ga ovdje u Zagrebu s vašim orkestrom u ovoj prekrasnoj dvorani Lisinski.“


Snimku koncerta te ostatak razgovora s umjetnicima možete poslušati na http://radio.hrt.hr/arhiva/majstorski-ciklus-simfonijskog-orkestra-hrt-a/631 do četvrtka, 16. svibnja.