Simfonijski orkestar HRT-a nastupio u Teatro Filarmonico u Veroni

Četvrtak, 10. listopada 2013. u 20.30


Teatro Filarmonico, Verona

Simfonijski orkestar HRT-a


Nicola Guerini, dirigent


Solistica: Ana Serova, viola

Program:


Petar Iljič Čajkovski: Romeo i Julija, uvertira fantazija


Boris Pigovat: Poema zore, za violu i orkestar (premijera)


Dmitrij Šostakovič: 5. simfonija u d-molu, op. 47

Nakon nastupa pred publikom Majstorskog ciklusa s programom posvećenom ruskim majstorima orkestracije, Simfonijski orkestar HRT-a Rusku fantaziju donio je uVeronu, u program uglednog festivala Il settembre dell' Accademia.

Riječ je o festivalu s tradicijom od preko dva desetljeća (ove godine je na redu 22. izdanje), a koji organizira kulturno društvo Accademia Filarmonica di Verona, važan čimbenik veronskog kulturnog, a posebice glazbenog života, čija tradicija seže još u 1543. godinu kada je utemeljen.

Jedna od središnjih aktivnosti Akademije je i spomenuti festival čiju umjetničku ponudu karakterizira „usmjerenost ka vrsnim orkestrima i najuglednijim solistima međunarodne i talijanske glazbene scene“. Uz Nacionalni simfonijski orkestar RAI-a, Prašku filharmoniju Orkestar Akademije Santa Cecilija i Komorni orkestar Mahler, koji su tijekom rujna i listopada nastupali u glasovitom veronskom Teatro Filarmonico, Simfonijskom orkestru HRT-a pripala je čast zatvaranja festivala.

Kao i u Zagrebu, Simfoničare je predvodio maestro Nicola Guerini, rodom iz Verone, u programu posvećenom Petru Iljiču Čajkovskom, Borisu Pigovatu i Dmitriju Šostakoviču.

Školovan na konzervatorijima u Padovi i Milanu, te usavršavao na akademijama Chigiana u Sieni i Pescarese u Pescari te na salcburškom Mozarteumu, širokih glazbenih interesa koji su ga do sada doveli do suradnji s nizom orkestara međunarodnog ugleda, upravo je maestro Guerini među najzaslužnijima za gostovanje Simfonijskog orkestra HRT-a u Veroni:

Koncert u Veroni je na neki način moja inicijativa budući da sam na taj festival – Settembre dell' Accademia – koji je jako važan, pozvao Simfonijski orkestar HRT-a. Svake godine tijekom preko dvadeset godina postojanja taj festival okuplja najveće orkestre svijeta, primjerice Berlinsku filharmoniju sa Simonom Rattleom, Bečku filharmoniju s Georgesom Prêtreom, Londonski simfonijski orkestar s Lorinom Maazelom, Izraelsku filharmoniju sa Zubinom Mehtom – svi najveći orkestri svijeta dolaze na ovaj festival. Ja se tu vraćam treći put, a moja je ideja bila zašto ne pozvati Simfonijski orkestar HRT-a, pogotovo što je Hrvatska nedavno ušla u Europsku uniju.

Nakon izuzetno uspjelog nastupa na kojemu je publika izmamila i dodatak, maestro Guerini podijelio je svoje dojmove i emocije:

Bio je ovo posljednji koncert festivala Settembre dell' Accademia u Veroni, sa Simfonijskim orkestrom HRT-a. Vrlo je važan je slavi ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Nije samo važan zbog orkestra u tom smislu, već i u smislu cijelog  programa koji je pozdravio ulazak hrvatske kulture u Europsku uniju. Znamo da je hrvatska kultura jako bogata, te je sada, za nas da tako kažem, zapadnjake, pridodana našim programima. Stoga se nadam da će ovaj koncert postati način otvaranja granica i na glazbenom planu Hrvatske i Italije. Još uvijek ne mogu sabrati svoje emocije zbog suradnje s orkestrom. Šostakovič je bio doista emotivan, ne samo za mene, već, čini mi se i za publiku koja je disala zajedno s nama. Suradnja s orkestrom je za mene bila vrlo intenzivna. Rad s njegovim zvukom je bio vrlo plodan, a večeras se vidio i taj rezultat. Sretan sam što sam upoznao ovaj orkestar i nadam se da će biti prilike za ponovnu suradnju.

Uz Fantaziju uvertiru „Romeo i Julija“ Petra Iljiča Čajkovskog i lirsko-herojsku 5. simfoniju  Dmitrija Šostakoviča, veronskoj se publici prvi put predstavila Poema zore izraelskog skladatelja Borisa Pigovata, praizvedena u Zagrebu, 7. listopada u Majstorskom ciklusu. Skladbu nadahnutu ulomkom iz knjige Nikolaja Kuna Legende i mitovi stare Grčke, autor je napisao za Annu Serovu, violisticu koja posjeduje čudesan ton, briljantnu tehniku i iznimnu muzikalnost“, kako je opisuje svjetska kritika. Dvostruku premijeru svojega djela, u Zagrebu i Veroni, dakako nije propustio ni sam autor:

Teško je izraziti što osjećam sada, no želim reći da je ovaj koncert za mene bio poseban događaj. Prije svega, izvedba moje skladbe u tumačenju Anne Serove i Simfonijskog orkestra HRT-a bila je predivna. Svirali su sa srcem, s dušom; nadam se da je to osjetila i publika. Nakon Šostakoviča sam shvatio važnu stvar: da je Nicola Guerini sjajan dirigent. Mislim da je Orkestar danas s njim ostvario sjajan rezultat, osjećali su se međusobno, to je veliki orkestar, što je jako važno.

Violistica Anna Serova, nakon studija kod Vladimira Stopiceva na Sanktpeterburškom konzervatoriju, potom kod Brune Giuranne na Akademiji u Cremoni te Jurija Bašmeta na Akademiji Chigiana u Sieni, počela je briljantnu solističku karijeru, nastupajući u najvećim koncertnim ciklusima i festivalima u Italiji i drugdje. Podjednako izvanredna kao solistička i komorna glazbenica, u posljednjih je nekoliko godina potaknula nastanak mnogih za nju pisanih djela poznatih suvremenih autora. Jedno od njih je i Poema zore Borisa Pigovata čija joj je izvedba donijela, uz ostalo, i suradnju sa Simfonijskim orkestrom HRT-a:

Doista sam jako sretna zbog ostvarivanja ovog projekta sa Simfonijskim orkestrom HRT-a, jer smo našli prave glazbenike  koji žele biti tamo, koji žele stvoriti nešto posebno tijekom izvedbe. To je bio prvi put da samo svirali to djelo, pa samo svi bili jako uzbuđeni, a za mene je to bila i velika odgovornost, svirati prvi put u prisutnosti skladatelja, i doista smo sretni što smo postigli.