Svečanost uz Ivu Pogorelića i Simfonijski orkestar HRT-a

Subota, 28. prosinca u 19.30
Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

Simfonijski orkestar HRT-a
Ivan Repušić, dirigent
Ivo Pogorelić, klavir

Program:
Vatroslav Lisinski: Večer, idila za orkestar
Frédéric Chopin: 2. koncert za klavir i orkestar u f-molu, op. 21
Petar Iljič Čajkovski: 5. simfonija u e-molu, op. 64

Trodnevno obilježavanje 40. rođendana, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog započela je koncertom Simfonijskog orkestra HRT-a pod vodstvom maestra Ivana Repušića uz jednu od najvećih zvijezda pijanističke scene – Ivu Pogorelića!

Koncert je održan pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića koji je sa suprugom i sam bio prisutan u do posljednjeg mjesta ispunjenoj dvorani, a program je najavio ravnatelj Dvorane Dražen Siriščević naglasivši, među ostalim, kako je program obilježavanja Dana dvorane ove godine posvećen naraštajima obih koji su u nju tkali svoje živote.

Među njih svakako spadaju i članovi Simfonijskog orkestra HRT-a čiji su nastupi nezamislivi bez prostora Velike dvorane Vatroslava Lisinskog kao mjesta održavanja Majstorskog ciklusa i brojnih drugih projekata.

Nastup uz Ivu Pogorelića i maestra Ivana Repušića koji, dokazavši se na domaćim opernim i koncertnim pozornicama, gradi uspješnu dirigentsku karijeru u inozemstvu, u posljednje vrijeme kroz angažman u Njemačkoj operi u Berlinu, na najljepši je način zaključio ovogodišnji niz nastupa Simfoničara u Lisinskom. Stoga je i za prvu skladbu programa izabrano djelo skladatelja po kome je dvorana i dobila ime: idila Večer Vatroslava Lisinskog (1819. – 1854.).

Druga točka bila je dakako najiščekivanija – izlazak Ive Pogorelića na pozornicu i izvedba 2. koncert za klavir i orkestar u f-molu, op. 21 Frédérica Chopina. Posebno ozračje koje prati njegove izvedbe – tajnovitost, napetost, iščekivanje i uzvišenost – nije izostalo ni ovaj put. Rijetko karizmatični umjetnik koji izaziva pomutnju ne samo pijanističkim kreacijama, već i osobnošću, kojeg neki smatraju genijem, a neki ekscentrikom, ponovno je zadivio svojim umijećem, što mu je, uz pažljivu pratnju Simfoničara i vodstvo maestra Repušića, priskrbilo dugotrajan pljesak i odobravanje publike.

U drugome dijelu koncerta maestro Repušić, poveo je Simfoničare u izvedbu Pete simfonije u e-molu, op. 64 Petra Iljiča Čajkovskog (1840 – 1893.), koja je, unatoč podijeljenim kritikama nakon praizvedbe, tijekom vremena stekla izuzetnu popularnost i status „konačne pobjede kroz sukobe“. Još jedan buran pljesak prisutnih potvrdio je ne samo atraktivnost Simfonije, već i nastupa Simfonijskog orkestra HRT-a.