Simfonijski orkestar HRT-a nastupio u ciklusu Svijet glazbe

Četvrtak, 13. ožujka u 19.30
Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

Simfonijski orkestar HRT-a
Jurij Simonov, dirigent
Nikita Borisoglebskij, violina

Program:
Krešimir Baranović: Koncertna predigra
Jean Sibelius: Koncert za violinu i orkestar u d-molu, op. 47
Antonin Dvořák: Slavenski plesovi, op. 46 i op. 72 
(izbor)


Simfonijski orkestar HRT-a nastupio je u uglednom ciklusu Svijet glazbe Koncertne direkcije Zagreb uz goste iz Rusije – dirigenta Jurija Simonova i violinista Nikitu Borisoglebskog, a na programu je bila glazba Krešimira Baranovića, Jeana Sibeliusa i Antonína Dvořáka.

Jurij Simonov (1941.) poznat je kao najdugovječniji šef-dirigent teatra Boljšoj: debitirao je 1969. ravnajući Verdijevom Aidom, ostavši sve do 1985. Tijekom toga razdoblja poduzimao je i glasovita gostovanja u Pariz, Beč, New York, Milano, Japan… Nakon debija u londonskom Covent Gardenu 1982. nastavio je suradnje s ponajboljim britanskim orkestrima. Uz ostalo surađuje Budimpeštanskom operom, ravnatelj je Belgijskog nacionalnog orkestra i Orkestra Liszt-Wagner iz Budimpešte, te šef-dirigent Moskovske filharmonije od 1998. 

Program je otvorila Koncertna predigra Krešimira Baranovića (1894. – 1975.). Riječ je o njegovu mladenačkom ostvarenju, kojim se predstavio na povijesnom koncertu 1916. godine u Hrvatskom narodnom kazalištu (uz Božidara Širolu, Franju Dugana, Svetislava Stančića, Doru Pejačević i Antuna Dobronića) koji je označio početak novog razdoblja nacionalnog usmjerenja u hrvatskoj glazbi. Djelo je posljednji put na programu Simfoničara bilo 1971. kada je izvedbom ravnao Boris Papandopulo što je i zvučno zabilježeno; ovom prigodom će se zabilježiti i studijski.



U Koncertu za violinu i orkestar u d-molu, op. 47 Jeana Sibeliusa (1865. – 1957.) koji je uslijedio, Simfonijskom orkestru HRT-a i maestru Simonovu pridružio se mladi violinist Nikita Borisoglebskij. Rođen 1985., pažnju međunarodne glazbene javnosti privukao je pobjedom na prestižnim natjecanjima Jean Sibelius i Fritz Kreisler. Od tada niže uspjehe nastupajući širom svijeta. Zagrebačku publiku jednako je zadivio majstorskom izvedbom osebujnog i zahtjevnog Sibeliusova jedinog violinskog koncerta, na buran pljesak odgovorivši vratolomnim dodatkom: 24 capricciom Niccolòa Paganinija.

Drugi dio koncerta ispunio je izbor iz dvaju svezaka Slavenskih plesova Antonína Dvořáka (1841. – 1904.), ciklusa od šesnaest orkestralnih skladbi nastalih između 1878. i 1886. i objavljenih u dvije zbirke, kao op. 46 i op. 72. Potaknut Brahmsovim Mađarskim plesovima, Dvořák ih je izvorno napisao za klavir četveroručno, i potom orkestrirao na zahtjev svojega izdavača. Simfoničari i maestro Simonov odlučili su se za deset plesova, a program je zaokružio i dodatak: Valcer iz baleta Trnoružica Petra Iljiča Čajkovskog.