Monika Leskovar nastupila uz Zbor HRT-a u ciklusu Sfumato

Utorak, 25. ožujka u 20.30
Muzej Mimara

Zbor HRT-a
Tonči Bilić, dirigent

Monika Leskovar, violončelo

Ivana Bilić, udaraljke
Filip Merčep, udaraljke
Srebrenka Poljak, čelesta

Program:
Milko Kelemen: Daniel, za dvostruki zbor a cappella
Sofia Gubaidulina: The Canticle of the Sun, za violončelo, komorni zbor, udaraljke i čelestu

Dan nakon premijere u crkvi Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu, Zbor HRT-a je na petom koncertu u ciklusu Sfumato u Muzeju Mimara, predstavio duhovnošću nadahnuta djela Milka Kelemena i Sofije Gubaiduline. U izvedbi pod vodstvom šefa-dirigenta, maestra Tončija Bilića, Zboru HRT-a pridružili su se violončelistica Monika Leskovar, te udaraljkaši Ivana Bilić i Filip Merčep, uz Srebrenku Poljak na čelesti.

Samo nekoliko dana uoči 90. rođendana Milka Kelemena, Zbor HRT-a i maestro Bilić odali su mu počast izvedbom jedne od njegovih recentnijih skladbi, naslovljene Daniel, za dvostruki zbor a cappella. Riječ je o djelu nastalome 2008. u kojoj je Kelemen upotrijebio ulomke iz biblijske Knjige proroka Danijela i iz 130. psalma De profundis clamavi. Praizveo ga je Komorni zbor Cantus Stuttgart 2009. u Stuttgartu na koncertu u povodu skladateljeva 85. rođendana. Interpretativno zahtjevno djelo koje osim tradicionalnog zborskog i solističkog korištenja glasova uključuje i niz posebnih efekata te ritamske instrumente, Zbor HRT-a prvi je put u Hrvatskoj izveo u studenome prošle godine na 50. Glazbenoj tribini u Opatiji, a sada ga je čula i zagrebačka, ali zahvaljujući izravnom radijskom prijenosu, i šira publika.

Skladba Sonnengesang (Pjesma Suncu) Sofije Gubaiduline tom je prigodom doživjela hrvatsku premijeru, a upravo je Monika Leskovar kao nekadašnja suradnica Sofije Gubiduline bila idealni tumač solističke dionice: „Ja sam imala tu sreću, dok sam studirala u Berlinu s profesorom Davidom Geringasom. Budući da je on surađivao s njom, i mi kao studenti smo imali priliku ju upoznati. Imali smo dva projekta s njom: jedan, gdje sam ja svirala njezinih deset preludija za solo violončelo i drugi je bila kompozicija za sedam violončela i bandoneon. Bilo je jako lijepo s njom raditi, ona je jedna jako duhovna osoba i doista, kao da nije s ovoga svijeta. Kad priča o svojoj glazbi bitna joj je atmosfera, zvuk, da se napravi neki doživljaj. Sad sviram ovo djelo, Sonnengesang, gdje do izražaja dolazi njezin nevjerojatan talent za stvaranje jednog čarobnog zvukovnog svijeta.“

Djelo je nastalo 1997. u povodu 70. rođendana Mstislava Rostropoviča; zvuk njegova violončela bio je nadahnuće skladateljici da izrazi njegovu „suncem trajno obasjanu osobnost“. Violončelu kao solističkom instrumentu pridodala je i zbor koji interpretira tekst Pjesme bratu Suncu sv. Franje Asiškog. Monika Leskovar imala je prigodu surađivati i sa samom nositeljem posvete, a njegova izvedba svakako joj je bila putokaz pri kreiranju vlastite interpretacije:  „Naravno da sam slušala njegovu snimku; on je bio jedna nevjerojatno jaka i pozitivna osoba. Djelovao je na sve ljude koji su ga upoznali, cijeli svijet mu je bio prijatelj. To je jedna posebna osoba i sigurno je i nju impresionirao i vjerujem da je bila inspirirana za njega napisati takvo djelo. Tekst same skladbe je tekst Franje Asiškog, Pjesma stvorova, koja je čista pozitivna glazba.“

Kompleksno djelo u kojemu je ekspresija povjerena prije svega solistu na violončelu, a zboru odgovaranje solistu, sadrži i čitav ansambl udaraljki na kojima su se iskazali Ivana Bilić i Filip Merčep, uz Srebrenku Poljak na čelesti, što, kako potvrđuje i Monika Leskovar, stvara poseban zvučni doživljaj: „Meni je ovo prvo iskustvo sviranja sa zborom. To je nevjerojatan zvuk koji dolazi od  ljudskih glasova. Gubaidulina tako komponira; njoj nije toliko bitna forma koliko taj zvukovni doživljaj, to su više atmosfere, ali opet ima svoju formu. Mislim da je to jako prirodno, nema neke velike filozofije oko shvaćanja forme, već je možda zahtjevnije pronaći te kontraste i zvuk.“