Jazz orkestar HRT-a i Charles Tolliver zaključili festival Jazz-hr/proljeće

Petak, 11. travnja u 20 sati
Mala dvorana Vatroslava Lisinskog

Jazz orkestar HRT-a
Charles Tolliver, dirigent, truba
Saša Nestorović, sopran i tenor saksofon 

Blues Minor
(John Coltrane, arr. C. Tolliver)

The Damned Don't Cry
(Calvin Massey, arr. C. Tolliver)

Song Of The Underground Railroad
(tradic; prilagodio J. Coltrane, arr.  C.Tolliver)

Greensleeves
(tradic; prilagodio J. Coltrane, arr. C. Tolliver)

Africa
(John Coltrane, arr. C.Tolliver)

Kad je John Coltrane 1961. prešao na novu diskografsku kuću Impulse!, ugovor koji mu jeponuđen za snimanje albuma bio je u to vrijeme jedan od najizdašnijih na jazz sceni. Kako bi obilježio novo poglavlje u svojem radu, odlučio je okupiti veći ansambl i tako je nastalo kultno izdanje Africa/Brass. Kultno ne samo zato što je jedno od rijetkih Coltraneovih izdanja u takvoj formaciji, već i zbog toga što se spletom nesretnih okolnosti rijetko izvodilo. Naime, ubrzo nakon izdavanja ploče, partiture su izgorjele u požaru koji je zahvatio dom roditelja Erica Dolphyja. 

Ipak, gotovo pola stoljeća kasnije, izdanje je zaživjelo u novom ruhu koje mu je dao Charles Tolliver, pa smo kao kulminaciju 24. po redu festivala Jazz.hr/proljeće mogli gledati njegovu reinkarnaciju u izvedbi jazz orkestra HRT-a. Suradnja je realizirana ljubaznošću američke ambasade, a iako je u početku kod Tollivera vladala skepsa prema sposobnostima naših glazbenika, posebice bubnjara i pijanista (zahtjevao je Jack DeJohnettea i Geri Allen) ona je vrlo brzo otklonjena kada je slavni glazbenik poslušao zvuke koji stvaraju palice Marka Lazarića i tipke Joea Kaplowitza. Pa ako već uvozimo sve i svašta, dobra je vijest da bi mogli početi izvoziti domaću glazbu jer evidentno imamo vrsne muzičare koji je stvaraju. 

Jazz orkestar HRT-a sastoji se od 18 glazbenika koji djeluju poput urice, tako da Charles Tolliver, koji se ovog puta našao u ulozi dirigenta i nije imao previše posla, a ni brige. Izvedeno je svih pet skladbi s albuma (Blues Minor, The Damned Don't Cry, Song of the Underground Railroad, Greensleeves, Africa), a Coltraneov saksofon perfektno je utjelovio Saša Nestorović na poziciji solista. Moćna puhačka sekcija možda je najbolje došla do izražaja u skladbama „Song of the Underground Railroad" i „Africa" gdje je 14 puhača (uključujući Nestorovića) kreiralo zvučnu plimu biblijskih proporcija dostojnu konfrontacije s jerihonskim zidinama. Nije nedostajalo ni prostora za solo izlete ostalih članova orkestra, pa su svojih „pet minuta" dobili i Elvis Penava na gitari, te već spomenuti Lazarić na bubnjevima i Kaplowitz za klavirom. 

Kao bonus izvedena je i originalna Tolliverova skladba Houshold of Saud gdje je stari majstor s uloge dirigenta prešao na solista, dokazujući kako doista vrijedi ona narodna: vino je bolje što je starije. (Jazz.hr)