Simfonijski orkestar HRT-a zaključio Sarajevske večeri muzike

Subota, 10. svibnja u 20 sati
Narodno pozorište Sarajevo

Simfonijski orkestar HRT-a
Aleksandar Marković, dirigent
Olga Kern, klavir

Program:
Franz Liszt: Totentanz, za klavir i orkestar
Sergej Rahmanjinov: Rapsodija na Paganinijevu temu, op. 43
Nikolaj Rimski Korsakov: Šeherezada, simfonijska suita, op.35

Dva dana nakon koncerta u Majstorskom ciklusu u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, Simfonijski orkestar HRT-a podvodstvom maestra Aleksandra Markovića, uz pijanisticu Olgu Kern, nastupio je i u Sarajevu, zaključivši time festival Sarajevske večeri muzike. Riječ je o uglednoj manifesticiji koju je, nakon više od dvadeset godina mirovanja, prije tri godine obnovio Ninoslav Verber, predsjednik Fondacije za muzičke umjetnosti iz Sarajeva, i ujedno umjetnički direktor festivala. Ove godine se tako održao jubilarni, 20. SVEM, a zahvaljujući viziji Ninoslava Verbera o okupljanju ponajboljih lokalnih i regionalnih glazbenika među kojima se ove godine našao primjerice i Ivo Pogorelić, gostovanje je zaslužio i Simfonijski orkestar HRT-a: „Mi uvijek nastojimo ugostiti po jedan simfonijski orkestar iz regije, želimo imati zbor, neki komorni sastav, a veliku pažnju pridajemo studentima muzičkih akademija i taj koncert nazivamo U susret SVEM-u.“

Koncertom Simfoničara u Narodnom pozorištu Sarajevo  – programom koji je uz Rapsodiju na Paganinijevu temu Sergeja Rahmanjinova te Simfonijsku suitu „Šeherezada“ Nikolaja Rimski-Korsakova, sadržavao i Mrtvački ples Franza Liszta - ujedno je obilježena stogodišnjica početka Prvog svjetskog rata, ali i dvadeseta godišnjica legendarnog koncerta upriličenog u ratom zahvaćenom Sarajevu, na ruševinama Gradske vijećnice – Nacionalne biblioteke Bosne i Hercegovine; 19.srpnja 1994. izveden je Rekvijem Wolfganga Amadeusa Mozarta sa solistima Joséom Carrerasom, Ruggerom Raimondijem, Cecilijom Gasdiom i Ildikóm Komlós pod ravnanjem Zubina Mehte. Orkestar je bio Sarajevska filharmonija kojem je u pomoć stiglo i nekoliko glazbenika Simfonijskog orkestra HRT-a. Među njima je bio Mario Majcan, stalni violist Simofnijskog orkestra HRT-a od 1991., koji uz glazbu njeguje i ljubav prema fotografiranju, te je tijekom turbulentnog putovanja i boravka u ratom zahvaćenom Sarajevu zabilježio tadašnje potresno ozračje: „Neuhranjenu djevojčicu koja pozira pred ruševnim zgradama, živog i neugaslog duha, staro gradsko groblje u kojem se i dalje, zbog okupacije, pokapaju nove žrtve, raspukle pa poljepljene prozore, otkrhnute fasade s otiskom Vučka, poznate maskote sarajevskih Zimskih olimpijskih igara 1984., još jednim podsjetnikom na druga vremena.“ (Maša Štrbac, iz popratnog teksta izložbe). Izložba pod nazivom Requiem '94 bila je postavljena u foajeu sarajevskog Narodnog pozorišta. Znakovito je da je obnovljena Gradska vijećnica, svečano otvorena samo dan prije koncerta! (Više o izložbi i fotografijama na: http://requiem94.info)

Koncepcija ovog najnovijeg nastupa Simfonijskog orkestra HRT-a u Sarajevu možda je ponajbolje utjelovila viziju o umjetničkom zajedništvu s ovih, svojedobno razjedinjenih prostora. Simfonijskim orkestrom HRT-a ravnao je maestro Aleksandar Marković, podrijetlom Beograđanin koji gradi uspješnu karijeru u inozemstvu, prije svega kao šef-dirigent Filharmonije iz Brna. Kroz niz suradnji u posljednjih pet godina dobro poznat Simfoničarima i njihovoj publici, maestro Marković sada se prvi put predstavio u Sarajevu, i to programom kojim se, uz ostalo, komemorirao početak Prvog svjetskog rata, uzrokovan Sarajevskim atentatom prije sto godina: „Jako mi je drago da sam došao u Sarajevo ponovno poslije jako puno godina; bio sam tu kao dijete. Iz tog perioda su mi ostali samo bljeskovi sjećanja i drago mi je da je moj ponovni dolazak u Sarajevo upravo ovakav jedan koncert i moj debi, i to sa hrvatskim orkestrom, što na neki način ponovno spaja nas koji smo se u međuvremenu razdvojili. Uz to, poklopilo se s godišnjicom obilježavanja Prvog svjetskog rata, nevesela ali vrlo bitna godišnjica koja na neki način svima u sjećanje vraća što je bilo i na neki način demonstrira koliko je razorno suženje ljudske svijesti koje je dovelo do svih ratova.“

Dramatičan, ali i virtuozno vratoloman, Mrtvački ples Franza Liszta bio je stoga prigodan početak koncerta, ujedno i sarajevski debi još jedne glazbenice sa svjetskih pozornica – ruske pijanistice Olge Kern koja se danas svrstava u sam vrh svjetskog pijanizma, a koja je nakon zagrebačkog koncerta sa Simfoničarima otkrila svoje dojmove: „Orkestar je vrlo senzibilan, sjajno prate i puni su entuzijazma,  što je divno. Vrlo su fleksibilni, paze na svaku promjenu, dišu sa mnom što je za solista vrlo važno, da ima osjećaj i razumijevanje svoje interpretacije. To je ono što ovaj orkestar sjajno radi. I naravno, maestro Marković sjajan je jer osjeća moju svirku tako da se komunikacija ne svodi samo rad već je to i razina iznad, muziciramo zajedno.“

Njezina besprijekorna tehnika, energičnost, ali i topla muzikalnost u punom su sjaju razotkrili slojevitost Rapsodije na Paganinijevu temu Sergeja Rahmanjinova – skladatelja s kojom pijanisticu vežu i obiteljske veze, i koji joj je, kad je glazba u pitanju, jedan od najdražih. Na buran pljesak i oduševljenje prisutnih, Simfonijski orkestar HRT-a, maestro Marković i Olga Kern odgovorili su ponavljanjem jedne od Rahmanjinovljevih varijacija Paganinijeve teme, a a potom je Olga Kern publiku zadivila i bravuroznim hitom Nikolaja Rimski-Korsakova - Bumbarovim letom.

Simfonijska suita „Šeherezada“ Rimski-Korsakova s jasnom glazbenom dramatikom priče, odrazom egzotike 1001 noći te živopisnom i raskošnom orkestracijom koja brojnim solističkim istupima ističe vještine članova orkestra, osim što je razgalila prepuno Narodno pozorište Sarajevo, na najbolji je način predstavila Simfoničare, i kao pojedince i kao kolektiv na čelu s koncert-majstoricom Mirjam Pustički-Kunjko. „Djelo je nastalo u periodu kada su ruski skladatelji bili fascinirani svim onim što je orijentalno, bili su fascinirani i tematikom koja dolazi s istoka kao i bojama, harmonijama. Šeherezada je možda najpopularniji proizvod tog pokreta i razmišljanja u glazbi i demonstrira snage orkestra na najbolji način. Postoji veliki broj sola u orkestru, počevši od dionice koncert-majstora koja predstavlja Šeherezadu i ženski princip, i tema tutti orkestra koji predstavlja muški princip, Sultana, snagu u volju za dominacijom. Stalno se odvija igra između onoga što je snažno, razorno pokretački i onoga što predstavlja neku širinu, ocean ljubavi, a to je žena. Za mene je to najprisutnije u Šeherezadi, taj polaritet principa što nas cijeli život prati. To se lijepo uklapa u ovaj sarajevski program, jer se  postigao kontrast prvome dijelu programa koji se bavi malo mračnijim temama.“ (A. Marković)

Zanimljiv je i podatak da je koncert Simfonijskog orkestra HRT-a u Sarajevu, jedino tamošnje gostovanje nekog orkestra iz inozemstva u ovoj sezoni, uz Bečku filharmoniju koja će nastup održati 28. lipnja u novootvorenoj Gradskoj vijećnici.