Koncert u sjećanje na Miljenka Prohasku otvorio Ljetnu pozornicu Bundek

Srijeda, 2. srpnja u 21.00
Ljetna pozornica Bundek

Jazz orkestar HRT-a
Saša Nestorović, dirigent

Jazz orkestar Oružanih snaga RH
Davor Dropuljić, dirigent
Miroslav Vukovojac Dugan, dirigent

Gosti:
Zdenka Kovačiček
Gabi Novak
Radojka Šverko
Simply Brass

Ljetna pozornica Bundek otvorena je Koncertom u sjećanje na Miljenka Prohasku, na kojemu su tom skladatelju, dirigentu, aranžeru i kontrabasistu koji nas je napustio 29. svibnja ove godine u 89. godini života, pred brojnim okupljenima počast odali Jazz orkestar HRT-a pod vodstvom Saše Nestorovića te Jazz orkestar Oružanih snaga RH pod ravnanjem Davora Dropuljića i Miroslava Vukovojca Dugana. Pridružile su im se i tri dive naše glazbene scene – Zdenka Kovačiček, Gabi Novak i Radojka Šverko. Kroz program je, kao scenarist i narator, vodio Dubravko Majnarić.

Tijekom koncerta, nekad dugogodišnji urednik u Jugotonu i umjetnički ravnatelj Dvorane Lisinski, te autor i voditelj emisije Zvjezdana prašina, Dubravko Majnarić, podsjetio je na životni i profesionalni put Miljenka Prohaske, među ostalim i na više od trideset godina koje je proveo vodeći Plesni orkestar radio Zagreba, kasnije Big Band HRT-a, a danas Jazz orkestar HRT-a: od 1957. do 1989. godine što ga čini i najdugovječnijim dirigentom toga ansambla. U tom periodu doveo ga je na svjetske top liste (Down Beat, Jazz Forum) i na brojna gostovanja po bivšoj državi i po inozemstvu. Dakako, vrijeme predviđeno za koncert nije bilo dovoljno za prisjećanje na njegova dostignuća i doprinose hrvatskoj i svjetskog glazbenoj sceni, pa su se izvođači odlučili na svojevrsni presjek njegova skladateljskog i aranžerskog stvaralaštva, izabravši uratke iz različitih razdoblja karijere. Ipak, Intima, kao jedina hrvatska jazz skladba koja je uvrštena među svjetske jazz standarde i koju su izvodili i snimali brojni ugledni glazbenici, među kojima i Modern Jazz Quartet, zaokružila je program - izvedena je čak nekoliko puta: za uvod, potom u verziji s tekstom koji je dopisao Leonard Feather, te za kraj u izvornoj instrumentalnoj verziji za big band. Intimu je u Hrvatskoj prvi put pjevala Gabi Novak, a to je učinila i na ovom koncertu u sjećanje na velikog maestra, i to pod ravnanjem Silvija Glojnarića, koji je naslijedio Miljenka Prohasku nakon njegova odlaska s čela Jazz orkestra HRT-a.

Osim u izvedbama Prohaskinih aranžmana evergeena iz zlatne big band ere – St. Louis Blues March, In the Mood, te Moonlight Serenade (u kojoj se glazbenicima na klarinetu pridružio Tedi Lušetić, zamjenik pročelnika zagrebačkog Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport) te orkestralne obrade teme iz filma Most na rijeci Kwai – Jazz orkestar HRT-a i Jazz orkestar Oružanih snaga RH izmjenjivali su se, ali i udruživali u nekima od najreprezentativnijih uradaka iz maestrova opusa. Iz ranih dana čuli su se Blues broj 2, te Zbog jedne davne melodije koju je otpjevala Zdenka Kovačiček, a iz 1970-godina, kada je Plesni orkestar dospio na svjetske top liste – Opsesija, Darka i Barbara. Iz istog su razdoblja i dvije rock-opere – Grička vještica i Gubec-beg – u čijem je stvaranju Prohaska sudjelovao uz Ivicu Krajača i Karla Metikoša; Franjo Vinković, član Jazz orkestra OS RH otpjevao je Zakletvu iz Gričke vještice, a Radojka Šverko, koja je upravo dobila Porina za životno djelo, izvela je glasovitu Ave Mariu iz Gubec-bega.

Jedno od posljednjih djela Miljenka Prohaske – Koncert za Simply Brass i Jazz orkestar HRT-a izveli su oni za koje je i napisan 2013.: kvintet Simply Brass u sastavu Tomica Rukljić i Rudolf Homen, trube, Hrvoje Pintarić, rog, Alan Bošnjak, trombon i Joe Kaplowitz, tuba i dakako Jazz orkestar HRT-a, što je ujedno označilo skorašnji kraj koncerta sjećanja na Miljenka Prohasku.


Širinom glazbenih područja na kojima je ne samo uspješno djelovao, već i ostvario vrhunska djela pojedinih žanrova, Miljenko Prohaska  svrstao se među najveće hrvatske glazbenike. Njegov ogroman glazbeni opus koji se proteže od područja jazza preko zabavnih melodija, velikog broja glazbeno-scenskih djela, filmskih partitura, djela za puhačke, jazz, revijske i tamburaške orkestre, pa sve do skladbi komorne glazbe, ostat će kao trajna vrijednost hrvatske glazbene baštine, a izazov svima koji će ih idućih godina i desetljeća nastojati evidentirati i sistematizirati. Kao školovani glazbenik iznimnog zanatskog umijeća, Prohaska kao posebno poglavlje ostavlja za sobom i enorman broj obrada, aranžmana i orkestracija od kojih neke u svjetskim razmjerima predstavljaju vrhunska ostvarenja svog žanra. Njegove orkestralne partiture, obično oživotvorene i snimljene pod njegovim dirigentskim vodstvom, u društveno i kulturno osjetljivim vremenima su hrvatskoj zabavnoj i jazz glazbi dale dignitet koji joj je otvorio vrata kako koncertnih prostora, tako i radijskih programa i opće društvene prihvatljivosti.