Svjetska karijera Enrica Dinda - šefa dirigenta Simfonijskog orkestra HRT-a

Na konferenciji za medije u Muzeju Mimara, uz predstavljanje nove koncertne sezone glazbenih ansambala HRT-a, predstavljen i novi šef dirigent Simfonijskog orkestra HRT-a: Enrico Dindo. Violončelist svjetske karijere, koji se u prošloj sezoni Majstorskog ciklusa Simfonijskog orkestra HRT-a predstavio izvanrednim nastupom u dvostrukoj ulozi, i kao dirigent i kao solist, ugovor s HRT-om potpisao je na tri godine, a na dužnost stupa na početku sljedeće, 2015./2016. sezone. Među presudnim razlozima za njegov izbor, osim spomenutog koncerta, kako je na konferenciji naglasila rukovoditeljica RJ Glazba HRT-a Ivana Kocelj, bilo i glasovanje članova Orkestra koji su mu dodijelili čak 95% glasova, te njegova povezanost sa Hrvatskom za vrijeme usavršavanja kod slavnog Antonija Janigra.

Enrico Dindo (1965.) rođen je u obitelji glazbenika. Violončelo je počeo učiti sa šest godina. Diplomirao je na Konzervatoriju Giuseppe Verdi u Torinu, te se usavršavao kod Egidia Rovede i Antonija Janigra. Od 1987. do 1998. bio je glavni violončelist Orkestra milanskog Teatro alla Scala. Dobitnik je prve nagrade na natjecanju Rostropovič u Parizu 1997., pri čemu je slavni ruski umjetnik izrekao: „Dindo je violončelist iznimnih kvaliteta, potpun umjetnik i oblikovan glazbenik s izvanrednim tečnim zvukom i divnim talijanskim glasom.“



Tada počinje solističku karijeru u mnogim zemljama, s prestižnim orkestrima kao što su Filharmonija BBC-a, Rotterdamska filharmonija, Francuski nacionalni orkestar, Orchestre du Capitole de Toulouse, Filarmonica della Scala, Orchestra Sinfonica Nazionale della Rai, Orkestar Akademije Santa Cecilia, Filharmonija St. Peterburga, Državni orkestar São Paula, Simfonijski orkestar Tokija, Simfonijski orkestar Toronta i Simfonijski orkestar Chicaga. Nastupio je s uglednim dirigentima kao što su Riccardo Chailly, Aldo Ceccato, Gianandrea Noseda, Myung-Whun Chung, Daniele Gatti, Paavo Järvi, Valerij Gergijev, Riccardo Muti te Mstislav Rostropovič. Gostovao je na mnogim festivalima i u koncertnim dvoranama, među ostalim u Londonu (Wigmore Hall), Montpellieru, Santiagu de Compostela, Budimpešti (Proljetni festival), Stresi (Settimane Musicali), St. Peterburgu (Festival Bijelih noći), Dubrovniku (Dubrovačke ljetne igre), Lockenhausu (Festival komorne glazbe).

Talijansko nacionalno društvo glazbenih kritičara dodijelilo mu je 2000. Nagradu Abbiati kao najboljem solistu sezone 1998./1999. Imenovan je pobjednikom na 6. International Web Concert Hall Competition 2004. Dobitnik je nagrade Vittorio De Sica predsjednika Republike Italije 2005. godine. Među skladateljima koji su mu posvetili skladbe su Giulio Castagnoli (Koncert za violončelo i dvostruki orkestar), Carlo Boccadoro (L’Astrolabio del mare, za violončelo i klavir, te Asa Nisi Masa, za violončelo, dva roga i gudače), Carlo Galante (Luna in Acquario, za violončelo i deset instrumenata) i Roberto Molinelli (Deset legendi, za violončelo i gudače, te Crystalligence, za violončelo).

U prosincu 2001. utemeljio je kulturnu udrugu I Quattro Cavalieri (potporom Općine Pavia i Fondazione Banca del Monte di Lombardia) i njezin je umjetnički direktor. Komorni ansambl I Solisti di Pavia čiji je glazbeni direktor dio je te udruge, kao i Pavia Cello Academy na kojoj predaje violončelo. Također, profesor je violončela na Konzervatoriju Talijanske Švicarske u Luganu.

U veljači 2007. imenovan je glavnim dirigentom Simfonijskog orkestra Sanrema. Snima za etikete Decca i Chandos, a svira na violončelu Pietro Giacomo Rogeri (ex Piatti) iz 1717. koji mu je povjerila Zaklada Pro Canale.