Preminuo dirigent i skladatelj Krešimir Šipuš

Hrvatski dirigent i skladatelj Krešimir Šipuš preminuo je u utorak 23. rujna 2014. u Oslu, u 85. godini života. Uz ostalo, ostat će zapamćen i kao jedan od šefova dirigenata Simfonijskog orkestra HRT-a.

Na toj dužnosti djelovao je od 1968. do 1972., svojim repertoarnim inovacijama snažno obilježivši tadašnje djelovanje Orkestra. Na početku svojega mandata, 18. rujna 1968., u Zagrebu ravna „koncertom Komornog orkestra RTZ-a na kojemu predstavlja generaciju suvremenih hrvatskih skladatelja koja je obilježila avangardna kretanja početkom druge polovice 20. stoljeća; isti koncert s uspjehom predstavlja na festivalu Štajerska jesen – Musikprotokoll u Grazu. Time na stanovit način postavlja jedan od standarda buduće repertoarne politike koja će u iduće četiri sezone obilježiti djelatnost Simfonijskog orkestra RTZ. Važno mjesto zauzimat će u toj politici hrvatsko stvaralaštvo i stvaralaštvo 20. stoljeća općenito. Više nego prijašnjih godina, na repertoaru su djela mlađe generacije hrvatskih skladatelja, njihova se djela snimaju za trajne radijske snimke i za nosače zvuka. Dakako, pritom Šipuš ne mimoilazi klasični simfonijski repertoar u kojemu će se primjerice, naći i Missa solemnis i 9. simfonija Ludwiga van Beethovena, mnoga djela romantičnog razdoblja, ali i djela s područja francuske ili engleske glazbene umjetnosti koja nisu bila uobičajena na programima zagrebačkih orkestara.“ (iz monografije Simfonijski orkestar HRT-a: 8 desetljeća)

Rođen u Zagrebu 28. lipnja 1930., Krešimir Šipuš diplomirao je kompoziciju 1956. kod Stjepana Šuleka na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, a u dirigiranju se usavršavao kod Igora Markeviča na Ljetnoj akademiji Mozarteum u Salzburgu te na tečajevima u Monte Carlu. Dobitnik je i Druge nagrade na poznatom Međunarodnom natjecanju mladih dirigenata u Besanconu, u Francuskoj, što mu je kao dirigentu otvorilo vrata međunarodne karijere. Uz glazbene aktivnosti, piše i glazbene kritike u Vjesniku i Narodnom listu, pohađa predavanja iz filozofije glazbe kod Oliviera Messiaena u Parizu gdje se također profilirao i kao skladatelj i dirigent, te 1961. u nakladi JAZU-a objavljuje monografiju Stjepan Šulek. Sredinom 1960-ih karijera ga vodi dalje na mjesto dirigenta u Operi HNK u Zagrebu (1964./1965.), a ubrzo i na mjesto šefa dirigenta Simfonijskog orkestra u Cannesu (1964. – 1972.), te u brojne zemlje Europe, kao i Sjeverne i Južne Amerike. Nastupa i s orkestrima kao što su Filharmonija iz Osla, Drezdenska državna kapela, Berlinski radijski orkestar, Pariški nacionalni orkestar, te gostuje u mnogim opernim kućama. Intenzivno održava i majstorske tečajeve dirigiranja. Djelujući istovremeno i kao šef dirigent Simfonijskog orkestra RTZ-a, za umjetnički rad prima Nagradu Milka Trnina Udruženja muzičkih umjetnika Hrvatske (1969.). Prihvaća se i dužnosti tajnika Muzičkog biennala Zagreb (1974./1975.), a od 1976. do umirovljenja djeluje kao umjetnički ravnatelj i profesor Državne operne akademije u Oslu.

Kao plodan skladatelj, ostavio je niz orkestralnih, komornih, vokalno-instrumentalnih te scenskih djela; za operu Mlada žena, praizvedenu na MBZ-u 2003. godine zaslužio je Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.