Tamburaški i Jazz orkestar HRT-a udruženi u novom djelu Zorana Šćekića

Nedjelja, 12. listopada u 20 sati
Studio Zvonimir Bajsić, HRT

Tamburaški orkestar HRT-a
Jazz orkestar HRT-a
Siniša Leopold, dirigent

Zoran Šćekić: Igra, nebo i jabuke, koncert za tamburaški i jazz orkestar

Prvi put udruženi, Tamburaški i Jazz orkestar HRT-a, nastupili su pod vodstvom maestra Siniše Leopolda u Studiju Zvonimir Bajsić, i to zahvaljujući novome djelu Zorana ŠćekićaIgra, nebo i jabuke, zamišljenom kao koncert za ta dva ansambla.

Zoran Šćekić (Đakovo, 1972.) rano je počeo svirati gitaru, a 1993. upisao je studij glazbe i primijenjene umjetnosti na Akademie für Musik und darstellende Kunst u Grazu, da bi pet godina poslije postao stipendist grada Bruxellesa te otišao na studij u Helsinki. Na tamošnjoj Glazbenoj akademiji Sibelius upisao je poslijediplomski studij kompozicije i aranžmana te je kao predstavnik Akademije sudjelovao na međunarodnom Jazz festivalu. Kao skladatelj  i jazz gitarist sudjeluje na jazz festivalima, Muzičkom biennalu Zagreb te neovisnim koncertima, pišući glazbu i aranžmane za big band orkestre i komorne sastave kao i glazbu za filmske, kazališne i multimedijske projekte.

S Jazz orkestrom HRT-a surađivao je u više navrata; među posljednjima ističu se autorski koncert Spiralne kronike 2012. pod vodstvom Saše Nestorovića, doprinos aranžmanima hrvatskih tradicijskih napjeva na CD-u U sredi našeg sela, te sudjelovanje na koncertu za Europsku radijsku uniju 2014. Sada je, skladbom Igra, nebo i jabuke, prvi put ostvario suradnju i s Tamburaškim orkestrom HRT-a, ujedinivši ta dva orkestra, a vjerojatno napisavši i prvo djelo za taj sastav.

Prema skladateljevoj koncepciji, djelo predstavlja sintezu „tradicijske glazbe, jazza i suvremene klasike u kojoj sva tri navedena elementa ne predstavljaju stilski pravac nego alat pomoću kojega modificiram, kombiniram i komponiram osnovni građevni materijal kompozicije“. Taj osnovni građevni materijal su dvije tradicijske slavonske pjesme, Šokačko kolo i Jabučice, čiju je karakterističnu izmjenu vokalnih i instrumentalnih dijelova autor dočarao složenom formom poput 'igre' s ravnopravnim tretmanom obaju ansambala.