Bogatstvo doživljaja na otvorenju nove sezone ciklusa Kanconijer

Četvrtak, 20. studenoga u 19.30
Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a
Tonči Bilić, dirigent
Andrea Padova, klavir
Ivana Lazar, sopran
Martina Gojčeta Silić, mezzosopran
Ljubomir Puškarić, bariton

Program:
Otvorenje izložbe Pjesma bez riječi Dimitrija Popovića u predvorju Velike dvorane

Fran Lhotka
: Suita iz baleta Đavo u selu
Maurice RavelKoncert za klavir i orkestar u D-duru (za lijevu ruku)
Karol SzymanowskiStabat Mater, op. 53

Programom posvećenim sjećanju na Prvi svjetski rat u povodu stogodišnjice početka, sinoć, u četvrtak, 20. studenoga, u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog otvorena je druga sezona ciklusa Kanconijer Zbora i Simfonijskog orkestra HRT-a. Skladbe koje višestrukom simbolikom ukazuju na ratne strahote, u neposrednoj blizini obljetnice pada Vukovara, podsjetile su nas na potrebu komemoriranja takvih zbivanja, a tome se pridružilo i predstavljanje umjetničke instalacije Dimitrija Popovića nazvane Pjesma bez riječi koje je prethodilo glazbenom dijelu večeri.

U nazočnosti Dimitrija Popovića, rukovoditeljica Glazbe HRT-a Ivana Kocelj i zamjenica gradonačelnika grada Zagreba Vesna Kusin, predstavile su skulpturu – klavir s podignutim pokrovom koji podupire puška (snajper) – kao simbol dvojnosti ljudskog roda – stvaranja i razaranja. Skulptura koju je Dimitrije Popović osmislio 1995., u još uvijek ratnoj godini za Hrvatsku, osim što će biti izložena u predvorju Koncertne dvorane Lisinski do 30. studenoga, bit će predstavljena i izložena i u zgradi UNESCO-a u Parizu od 24. studenoga do 12. prosinca kao „memento na događaje koji su trajno obilježili jedno burno razdoblje moderne povijesti“, kako je zapisao umjetnik.

Glazbeni dio programa predvodio je maestro Tonči Bilić, ujedno šef-dirigent Zbora HRT-a, uvevši u ozračje suitom iz baleta Đavo u selu Frana Lhotke, skladatelja koji je upravo tim baletnim ostvarenjem, praizvedenim 1935. u Zürichu obilježio hrvatsko baletno stvaralaštvo u proteklih osam desetljeća. Đavo koji se uvlači među mladence uništavajući ljubavnu idilu, dijabolični je moment koji je našao sjajan odraz u Lhotkinu korištenju folklornih motiva i majstorskom baratanju orkestralnim efektima u kombinaciji sa zborom. 



Drugi dio koncerta donio je nove glazbene svjetove: Koncert za lijevu ruku u D-duru, za klavir i orkestar Mauricea Ravela, nastao na narudžbu austrijskog pijanista koji je u Prvom svjetskom ratu izgubio desnu ruku. To osebujno, svojedobno kontroverzno, a danas glasovito djelo, znalački je interpretirao talijanski pijanist Andrea Padova, školovan, uz ostalo, kod Alda Cicollinija koji je pak učio kod Marguerite Long, omiljene Ravelove pijanistice.

Konačno, Stabat Mater za soliste, zbor i orkestar koji je Karol Szymanowski skladao neposredno po završetku Prvog svjetskog rata, donio je uzvišeni izraz pijeteta boli majke za izgubljenim sinom, u čijoj su se kreaciji istakli naši vrsni solisti – sopranistica Ivana Lazar, mezzosopranistica Martina Gojčeta Silić te bariton Ljubomir Puškarić – i dakako Zbor te Simfonijski orkestar HRT-a predvođeni maestrom Bilićem.

Sljedeći koncert iz ciklusa Kanconijer na rasporedu je u četvrtak, 15. siječnja 2015. kada će Zborom i Simfoničarima ravnati maestro Tomislav Fačini.