Radost muziciranja uz maestra Aleksandra Markovića i sopranisticu Ivanu Lazar

Četvrtak, 2. travnja u 19.30
Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

Simfonijski orkestar HRT-a
Aleksandar Marković, dirigent
Ivana Lazar, sopran

Aleksandar Skrjabin: Nuances
Reinhold Glière: Koncert za koloraturni sopran i orkestar u f-molu, op. 82


Gustav Mahler: 4. simfonija u G-duru

Simfonijski orkestar HRT-a na devetom je ovosezonskom koncertu u Majstorskom ciklusu nastupio pod ravnanjem maestra Aleksandra Markovića, uz solisticu, sopranisticu Ivanu Lazar.

Preduskršnji program naslovljen U raju, okupio je djela Aleksandra Skrjabina / Aleksandra Nemtina, Reinholda Glièrea te Gustava Mahlera koja svjedoče o neiscrpnoj skladateljskoj invenciji, životnosti i radosti muziciranja, u kojima se čini da ideje teku iz nepresušna vrela. Sigurno vodstvo Aleksandra Markovića, jednog od omiljenih suradnika Simfoničara, maestra s kojim je Orkestar 2013. osvojio nagradu Judita na Splitskom ljetu 2013., a koji je u Zagreb stigao iz Brna gdje djeluje kao šef-dirigent tamošnje Filharmonije, osiguralo je dojam istinske svečanosti glazbe, prigodno početku proljeća i iščekivanju blagdana Uskrsa.

Prisutni u dvorani dobili su i više od sjajnog muziciranja nadahnutih glazbenika – vizualnu nadogradnju u prvoj točki programa – skladbi Nijanse (Nuances), koju je iz kasnih klavirskih skladbi Aleksandra Skrjabina, u obliku baletne suite, sastavio Aleksandar Nemtin. Budući da partitura sadrži tzv. svjetlosni klavir koji povezuje boje s određenim harmonijama i tonovima što je karakteristično za Skrjabina kao sinesteta, zahvaljujući majstorici rasvjete Vesni Dubovečak na led ekranima mogle su se i vizualno, u bojama, pratiti Skrjabinove zamisli.

Solistica Opere HNK u Zagrebu, Ivana Lazar bila je glavna zvijezda osebujnog i atraktivnog Koncerta za koloraturni sopran i orkestar Reinholda Glièrea koji u središte stavlja dakako glas, i to bez teksta. U obliku vokalize, Ivana Lazar demonstrirala je svu ljepotu i tehničke mogućnosti najvišeg i najvirtuoznijeg soprana.

Iako je nakon praizvedbe 1901. godine, 4. simfonija u G-duru Gustava Mahlera ocijenjena kao promašaj, s krajnje neprihvatljivim finalnim stavkom u kojem sopran izvodi pjesmu Nebeski život iz zbirke Dječakov čudesni rog kao djetinje naivnu viziju rajskog života, danas se ona smatra remek-djelom. Ne samo u posljednjem stavku, u kojem je ponovno solistica bila Ivana Lazar, već i u cijelom djelu, Simfoničari su prepoznali i dostojno prenijeli „blaženu atmosferu“ i „najuzvišeniju radost“ Mahlerove glazbe, koju je upravo tako opisao i neosporni autoritet za nju, Bruno Walter.

Snimku koncerta / izravnog radijskog prijenosa poslušajte ovdje.