Blistava završnica sezone Majstorskog ciklusa uz Enrica Dinda i Andreu Lucchesinija

Četvrtak, 2. lipnja u 19.30
Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

Simfonijski orkestar HRT-a
Enrico Dindo, dirigent
Andrea Lucchesini, klavir

Giuseppe Verdi:
 Uvertira operi Nabucco
Ludwig van Beethoven: 5. koncert za klavir i orkestar u Es-duru, op.73, „Carski“
Antonín Dvořák8. simfonija u G-duru, op.88

Simfonijski orkestar HRT-a na svojem je zaključnom koncertu ove sezone u Majstorskom ciklusu nastupio pod ravnanjem svojega šefa dirigenta, maestra Enrica Dinda, ugostivši kao solista, pijanista Andreu Lucchesinija. Na programu su bila djela Giuseppea Verdija, Ludwiga van Beethovena i Antonína Dvořáka.

Programom sastavljenim od bisera orkestralnog repertoara, pred brojnom publikom u Dvorani Lisinski, maestro Enrico Dindo zaključio je svoju prvu sezonu na mjestu šefa dirigenta Simfonijskog orkestra HRT-a. Koncert je otvorila uvertira glasovitoj operi Nabucco Giuseppea Verdija, koja je podsjećanjem na popularne teme iz opere donijela i duh borbe Talijana za neovisnost čiji je Verdi postao jednim od simbola. Uslijedio je monumentalni 5. koncert za klavir i orkestar u Es-duru, op. 73, poznat i kao Carski, Ludwiga van Beethovena sa solistom Andreom Lucchesinijem. Talijanski pijanist, nositelj  titule Accademico, Akademije Chigiana, te, uz ostalo, dobitnik Nagrade F. Abbiati talijanskih glazbenih kritičara, bio je idealan izbor za izvedbu toga djela simfonijskih razmjera i odlika, u kojem je klavir gotovo integriran u partituru orkestra. Hvaljen zbog svojih snimki svih Beethovenovih klavirskih sonata, te izvedbi svih klavirskih koncerata (čije snimke uz Simfonijski orkestar Radio Lugana objavljuje ove godine) i u ovoj se suradnji sa Simfoničarima HRT-a, s kojima je obnovio suradnju iz 2004. godine, pokazao kao suptilan i tehnički superioran interpret. Nije izostao dugotrajan i buran pljesak publike, pa tako ni dodatak: Impromptu op. 90, br. 2 Franza Schuberta.

Drugi dio programa pripao je 8. simfoniji u G-duru, op. 88 Antonína Dvořáka koja je pokazala bogatstvo tutti i solističkih snaga Simfonijskog orkestra HRT-a. Četverostavačna Simfonija, iako klasičnih okvira, donosi brojne inovacije u tretiranju tematskog materijala, promjena dramatskog tijeka i raspoloženja, upotrebe plesnoga pokreta – sve u majstorskoj i raskošnoj orkestraciji.