Stjepko Gut i Jazz orkestar HRT-a oživjeli duh Clarka Terryja

Srijeda, 1. veljače 2017. u 20 sati
Dvorana Gorgona, Muzej Suvremene umjetnosti
Mumbles: Hommage Clarku Terryiju
Jazz orkestar HRT-a
Stjepko Gut, dirigent, trubač, aranžer (Srbija, Austrija)

Ernie Wilkins: Big Bad Band

Dave Leech: The Zinger

Joe Henderson – ar. Ernie Wilkins: Recordame

Jack Elliot / Harold Spina – ar. Gil Evans / Reinhard Summerer: I Don' t Wanna Be Kissed By Anyone But You

Clark Terry – ar. Hal Crook: Tee-Pee-Time… 

Clark Terry – ar. Ernie Wilkins: Sheba

Clark Terry – ar. Viktor Reuter: One Foot in the Gutter

Stjepko Gut – ar. Jože Privšek: Mr. C. T.

Alan Foust: Cold Tater Stomp

U dvorani Gorgona Muzeja suvremene Jazz orkestar HRT-a i trubač, krilničar, skladatelj i aranžer Stjepko Gut publici su dali još jedan koncert za pamćenje. Nazvan Mumbles: Hommage Clarku Terryju donio je devet skladbi povezanih na različite načine s legendarnim trubačem, velikim prijateljem i učiteljem Stjepka Guta.

"Clark Terry koji nas je, na žalost, napustio prije dvije godine jedan je od najvećih trubača u jazz povijesti." - rekao je dirigent Jazz orkestra Andreas Marinello.

Trubač, skladatelj i aranžer Clark Terry, dobitnik je nagrade Grammy, nositelj šesnaest počasnih doktorata, nekadašnji je  veleposlanik jazza Vlade SAD-a, njemački vitez, dobitnik francuskog odličja za umjetnost.   Njegovim su se stvaralaštvom nadahnjivali Miles Davis, Quincy Jones, Wynton Marsalis i mnogi drugi. Bio je jedan od jazz glazbenika koji su snimili najviše skladbi. Svirao je i s Boškom Petrovićem, a njihov  jam session, koji su održali u B.P. Clubu, jedan je najuzbudljivijih glazbenih događaja svih vremena ostvarenih kod nas.

"Clark Terry bio je vrlo duhovit i izuzetno inteligentan čovjek. Njegov mozak je bio kao dva ogromna kompjutora, on je pamtio imena svih ljudi s kojima je svirao, znao je sola svih svojih prijatelja, nevjerojatan čovjek." - rekao je Stjepko Gut. "Smatrao je da se znanje mora prenositi na mlade glazbeničke jazz naraštaje. Moja je obaveza provoditi u djelo tu njegovu ideju" - dodao je Stjepko Gut.

Gotovo dva sata odlične glazbe doneseno je u vrlo opuštenoj atmosferi. Stjepku Gutu koji je na koncertu bio i pripovjedač i solist i dirigent, Jazzeri su pomagali što u dirigiranju, što u šaptanju naziva skladbi koje slijede, a prilika da budu solisti na koncertu dana je svim članovima Jazz orkestra.

Zašto Mumbles, odnosno  "mumljanje" u nazivu koncerta? Jer je Terry više od sedamdeset godina oduševljavao publiku sjajnim sviranjem trube i krilnice, ali i pjevanjem koje je obogatio vlastitim, duhovitim, scat, ali i mumljajućim pristupom. Stjepko Gut se predstavio i u toj ulozi, ulozi pjevača te tako zaokružio večer posvećenu svom velikom uzoru, učitelju, kolegi i prijatelju čije glazbeno nasljeđe, danas kada više nije među nama, i dalje oduševljava publiku.