Majstorski ciklus na pozornicu Lisinskog donio Chopina i Šostakoviča

Četvrtak, 16. veljače 2017. u 19.30
Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

Simfonijski orkestar HRT-a
Enrico Dindo, dirigent
Pietro de Maria, klavir

Frédéric Chopin2. koncert za klavir i orkestar u f-molu, op. 21 
Dmitrij Šostakovič5. simfonija u d-molu, op. 47

"Odlično sam, kao i uvijek pred koncert!" - rekao je maestro Enrico Dindo, šef dirigent Simfonijskog orkestra prije koncerta sa Simfoničarima 16. veljače. "Naravno, srce kuca ubrzano!"

Na programu njihova drugog koncerta u veljači našao se Drugi koncert za klavir i orkestar  u f-molu Frédérica Chopina koji je  majstorski, baš kao  što i ime ciklusa kaže, sa Simfoničarima odsvirao talijanski pijanist Pietro De Maria.

"Imao sam prekrasan, dubok osjećaj kada sam svirao s vašim orkestrom. Oni imaju puno energije i puno ritma. Imaju puno bolji osjećaj za "slavensku" glazbu od orkestara zapadnih zemalja. Jako mi se svidjelo, zahvalan sam što me Enrico Dindo pozvao ovdje. Bilo je to odlično iskustvo. " - rekao je nakon koncerta Pietro De Maria.

Pietro De Maria svjetskoj je javnosti poznat kao prvi talijanski pijanist koji je izveo i snimio kompletan Chopinov klavirski opus. S maestrom Dindom, De Maria već se našao u mnogobrojnim i različitim oblicima glazbenih suradnji. Nastupali su zajedno u komornom orkestru i sa simfonijskim orkestrima, kao dirigent i solist, a osim toga ih veže ih i dugogodišnje prijateljstvo. No, sa Simfonijskim orkestrom HRT-a, Pietru De Marii ovo je prva suradnja.

"Nadam se da ćemo ponovno surađivati! Morate me pozvati!" - rekao je nakon koncerta dobro raspoloženi pijanist. "Jer, ovo je  orkestar koji zna slušati solista. To je rijetka kvaliteta." - dodao je.

Drugi je dio koncerta donio Šostakovičevu Petu simfoniju u d-molu. Dmitrij Šostakovič, koji je imao tu nesreću da djeluje u vrlo osjetljivom razdoblju ruske povijesti, svoj je umjetnički izričaj nerijetko morao prilagođavati raznim političkim htijenjima. Svojedobno je javno napadnut intervencijom samoga Staljina radi "mješavine kaotičnih, besmislenih zvukova" u operi Lady Macbeth Mcenskoga okruga, unatoč njezinim dvogodišnjim uspješnim izvedbama. Nakon što je Četvrtu simfoniju povukao, ovu, Petu je skladao, modificiravši svoj stil u "herojskiji" i "optimističniji" u samo tri mjeseca, a prije nego što će biti izvedena 1937. je u moskovskim novinama objavljena navodna skladateljeva izjava da je djelo "odgovor  sovjetskoga umjetnika na opravdanu kritiku". Glazbeno nevjerojatno bogata i raznolika, ova kako su je zvali "lirsko-herojska simfonija", 80 godina poslije i dalje oduševljava, ovoga puta zagrebačku publiku.

"Bilo je fantastično, s puno boja i s puno srca." - zaključio je nakon koncerta maestro Enrico Dindo.