Razum i osjećaji: Aljoša Jurinić i Ari Rasilainen oduševili u Majstorskom ciklusu

Četvrtak, 16. studenoga 2017. u 19.30
Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

Simfonijski orkestar HRT-a
Ari Rasilainen, dirigent
Aljoša Jurinić, klavir

Razum i osjećaji

Slavomir Grančarić: Adagio con tristezza
Wolfgang Amadeus Mozart: Koncert za klavir i orkestar u c-molu, KV 491
Johannes Brahms: Klavirski kvartet u g-molu, op. 25 (orkestracija: Arnold Schönberg)

Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije je, u do posljednjeg mjesta rasprodanoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, održao drugi ovosezonski koncert iz Majstorskog ciklusa. Simfoničari su ovaj put nastupili pod ravnanjem finskog maestra Arija Rasilainena, koji od 2002. djeluje mahom u Njemačkoj, gradeći uspješnu karijeru opernog i koncertnog dirigenta. Solist je bio naša mlada pijanistička zvijezda Aljoša Jurinić.

Program je otvorio primjer stilskog bogatstva hrvatskog stvaralaštva 20. stoljeća - Adagio con tristezza Slavomira Grančarića. Oživljavanju njegova opusa Simfonijski orkestar HRT-a doprinio je još 2013. izvedbom simfonijske skice Ocean, a ovaj put imali smo prigodu čuti djelo iz skladateljeva ranog razdoblja. Zanimljivo je da se maestro Rasilainen već susreo s hrvatskom glazbom, i to skladbama Dore Pejačević čiju je Simfoniju i Koncertantnu fantaziju snimio za njemačku etiketu CPO.

„Do tog projekta je došlo zahvaljujući mojoj dugogodišnjoj suradnji s izdavačkom kućom CPO za koju snimam više od dvadeset godina. Uvijek smo pokušavali pronaći neke nepoznate, a izvrsne skladatelje. Dora Pejačević bila je za mene ogromno iznenađenje. Kada smo razgovarali o programu ovoga koncerta, također sam istaknuo njezino ime, no na kraju smo se odlučili za Grančarića“, pojasnio je maestro Rasilainen.

Pobjednik niza pijanističkih natjecanja, među kojima je i Robert Schumann u Zwickauu 2012., te finalist glasovitog Chopinova natjecanja u Varšavi 2015. i laureat Natjecanja kraljice Elizabete u Bruxellesu 2016. godine – Aljoša Jurinić – istinska je pijanistička zvijezda, a svoje majstorstvo ovaj put je pokazao u Koncertu za klavir i orkestar u c-molu, KV 491 W. A. Mozarta. U Majstorski ciklus se vratio nakon dvije godine intenzivnih nastupanja u Hrvatskoj i inozemstvu; nastup 2015. godine ostao mu je u posebnom sjećanju:

„Nekako se poklopilo da sam svirao u sličnom dijelu sezone prije dvije godine. Onda je to bio moj prvi koncert s orkestrom u Zagrebu nakon povratka sa Chopinova natjecanja 2015. godine, pa je bila posebna atmosfera, prije svega za mene iznutra, a i izvana sam dobivao dojam da je to bilo jako užareno; doživio sam to kao vrlo emotivan koncert.“

Publika je i ovaj put bila jednako oduševljena, te joj se Aljoša odužio s čak dva dodatka: Mađarskom rapsodijom br. 11 Franza Liszta i Rêverie Claudea Debussya.

Drugi dio koncerta zauzelo je opsežno djelo veličanstvene instrumentacije: Klavirski kvartet u g-molu, op. 25 Johannesa Brahmsa u orkestraciji Arnolda Schönberga. Upravo je zbog Schönbergove raskošne orkestracije to Brahmsovo djelo nazvano njegovom „5. simfonijom“, a  zahvaljujući tome, i orkestar je pokazao svoj puni potencijal izazivajući još jednom ovacije u publici.