Zbor HRT-a, maestro Fačini i Danijel Detoni u programu posvećenom socijalnoj nepravdi i ratnim stradanjima

Utorak, 21. studenoga 2017. u 20 sati
Hrvatski glazbeni zavod

Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo

Zbor HRT-a
Tomislav Fačini, dirigent

Danijel Detoni, klavir
Dora Iveković, klavir

Anđelko Klobučar: V megli, za mješoviti zbor
Claude Debussy: Berceuse héroïque, za klavir
Igor Kuljerić: V megli, za mješoviti zbor
Emil Cossetto: Ni med cvetjem ni pravice, za tenor i mješoviti zbor (Andro Bojanić, tenor)
Béla Bartók: Allegro barbaro, BB 63, za klavir
Milan Arko – obr. Tomislav Fačini: Gumbelijum roža, za bariton, mješoviti zbor i klavir (Miroslav Živković, bariton)
Antti Auvinen: Obviously Foreign Infantry, za mješoviti zbor
Luigi Dallapiccola: Simbolo, br. 1 iz Quaderno musicale di Annalibera, za klavir
Uroš Rojko: Ognjeno morje, za mješoviti zbor
Claude Debussy: Les soirs illuminés par l’ardeur du charbon, za klavir
Anđelko Klobučar: Balade Petrice Kerempuha, za zbor i dva klavira
Claude Debussy: Ondine, br. 8 iz Préludes, sv. 2
Igor Kuljerić: Gumbelijum roža fino diši, za mješoviti zbor

Zbor HRT-a sinoć je održao još jedan koncert u ciklusu Sfumato u Hrvatskom glazbenom zavodu, po ravnanjem svojeg šefa dirigenta Tomislava Fačinija. Zanimljivo koncipirani program tematizirao je socijalnu nepravdu i patnje ljudi kroz glazbu hrvatskih skladatelja na stihove Balada Petrice Kerempuha Miroslava Krleže te skladbe koje podsjećaju na strahote Prvog svjetskog rata. Zboru HRT-a za klavirima su se pridružili pijanisti Danijel Detoni te Dora Iveković.

Potresna tema ljudske patnje i suočavanja sa surovom stvarnošću unutar nametnutog društvenog poretka, izrečena britkim galgenhumorom Petrice Kerempuha u remek-djelu Miroslava Krleže, našla se uglazbljena u djelima Anđelka Klobučara, Igora Kuljerića, Emila Cossetta i Milana Arka. Sinoćnjom izvedbom, Zbor HRT-a i maestro Fačini podsjetili su na suvremenost takve teme.

„To je nažalost vječno aktualno; Petrica Kerempuh sažima cijelu našu, posebno hrvatsku, povijest i povijest malog čovjeka u previranjima, taloženjima, rastakanju i grabežu te nebrizi čovjeka za čovjeka. Bojim se da je jedina pouka koju nam pruža koncert, ako je ima, da srećom postoji umjetnost kao izlaz, barem privremeni iz svih tih stvari“, rekao je maestro Tomislav Fačini.

Zahtjevan program, osim djela hrvatskih skladatelja, mahom konvencionalnog izričaja, uključivao je i skladbe Obviously Foreign Infantry finskog skladatelja Anttija Auvinena i Ognjeno morje Uroša Rojka koje tematiziranje Prvog svjetskog rata obrađuju kroz različite suvremene tehnike. Spoj više i manje konvencionalnih tehnika izvođenja bio je dakako izazov za Zbor, što je potvrdio i maestro Fačini:

„Po članovima Zbora, a i po sebi, vidim da je problem mijenjati fokus vokalnosti s lijepog pjevanja na posebne efekte, koji uz malo nepažnje čovjeka lako odvedu u kontrastnu situaciju onome prvome. Tu je i problem što skladatelji nisu, da tako kažem, jednako obzirni prema izvođačima, pa npr. stavljaju strahovito dugo držane tonove u visinama što je problem bilo kome za otpjevati. Teško je takav repertoar uskladiti, ali i to ulazi u područje djelovanja radijskog zbora, jer je tu da nam predoči svu raznolikost stilova i zborskog repertoara.“

U izvedbi Balada Petrice Kerempuha za mješoviti zbor i dva klavira Anđelka Klobučara, Zboru HRT-a pridružili su se cijenjeni pijanist Danijel Detoni i studentica klavira u njegovoj klasi na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Dora Iveković. Danijel Detoni, uz ostalo, dugogodišnji je suradnik  Zbora HRT-a:

„Mislim da gotovo deset godina surađujem sa Zborom HRT-a. Moram priznati da, ne umanjujući ničiju vrijednost, ovaj ansambl općenito ima jednu sjajnu pozitivnu energiju; tako je bilo i pod vodstvom maestra Tončija Bilića, ali i sada pod vodstvom maestra Fačinija.“

Klavirske skladbe Claudea Debussya, Béle Bartóka i Luigija Dallapiccole, koje je Detoni izveo kao solist, vremenom i kontekstom nastanka uklopile su se u temu cijeloga programa, a bile su upravo njegov izbor: „Dvije Debussyjeve skladbe, Berceuse héroïque i Les soirs illuminés par l' ardeur du charbon, zapravo su njegova posljednja klavirska djela, a Ondine je moja ideja da u tom crnilu i priči o Prvom svjetskom ratu, koju bismo mogli prenijeti i na naše doba, ipak bude i malo veselja, iako je to veselje lažnog karaktera, jer je bit priče o nimfi da je neuhvatljiva, kao što je uostalom i mir u svijetu“, zaključio je Danijel Detoni.