Simfoničari u čast Igoru Kuljeriću u Majstorskom ciklusu

Četvrtak, 1. veljače 2018. u 19:30
Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

Simfonijski orkestar HRT-a
Pavle Dešpalj, dirigent
Tamara Coha Mandić, flauta

Avant-garde

Zoltán Kodály: Plesovi iz Galante
Igor Kuljerić: Concertpiece in D, za flaute i orkestar
Igor Stravinski: Posvećenje proljeća

Četvrti ovosezonski koncert u Majstorskom ciklusu Simfonijskog orkestra HRT-a, bio je posvećen djelima koja su, svako u svoje vrijeme nastanka, bila prilično avangardna. Program je predvodio počasni šef-dirigent Simfoničara, maestro Pavle Dešpalj, a središnje mjesto zauzeo je Concertpiece in D for flutes and orchestra Igora Kuljerića, skladatelja i dirigenta čije je dirigentsko i skladateljsko djelovanje ostavilo snažan trag na umjetničkom oblikovanju i Simfonijskog orkestra i Zbora HRT-a. Upravo 1. veljače 2018. navršila se 80. obljetnica Kuljerićeva rođenja, pa je izvedba spomenute skladbe bila podsjetnik na nepresušnu invenciju skladatelja koji je preminuo 2006. godine.

Concertpiece in D for flutes and orchestra jedinstveno je djelo u flautističkom repertoaru u kojemu solist izmjenjuje čak četiri flaute različitih registara i veličina. Praizvedeno je 1988., nedugo potom, 1989. dirigirao ga je maestro Pavle Dešpalj; solist je bio flautist Karl Bernhard Sebon čije je majstorstvo i bilo izravan poticaj nastanku djela. Ovaj put solistica je bila prva flautistica Simfonijskog orkestra HRT-a, Tamara Coha Mandić:

„Djelo je fizički vrlo zahtjevno, jer se mijenjaju četiri flaute koje su i fizički različite težine, od bas flaute, preko sopran flaute koju inače sviram svakodnevno, do alt flaute i piccola. Tog izazova se ne bih prihvatila da se i inače intenzivno ne bavim tim instrumentima, tako da sam sve te moderne tehnike, kojima se Kuljerić služi, ja i proširila na mjestima gdje je bilo dozvoljeno. Najveći izazov je u tome što se flaute mijenjaju u kratkom roku, pa uvijek uzimam hladan instrument što je problem za ton, intonaciju, artikulaciju i duge stvari specifične za nas flautiste.“

Što se tiče solističkog nastupa s matičnim orkestrom, Tamara Coha Mandić ističe sjajnu međusobnu suradnju: „Uvijek mi je velika čast, zadovoljstvo i odgovornost doći pred moj orkestar u kojemu radim već više od 20 godina.“

Maestro Dešpalj prisjetio se suradnje s maestrom Kuljerićem kada je djelom dirigirao prije gotovo trideset godina: „Ja uvijek rado pokušam barem na prvoj izvedbi napraviti sve što kompozitor želi; naravno kao interpret poslije sebi uzimam slobodu da to napravim drugačije, onako kako meni više odgovara. Kuljerić i ja smo se dobro slagali, mi smo uostalom i iz istog mjesta i prijatelji smo bili dugo godina, tako da nije bilo nikakvih razmimoilaženja u pristupu tom djelu.“

Concertpiece in D programski su uokvirila dva djela sa snažnim plesnim, odnosno ritamskim elementom: Plesovi iz Galánte u kojima je autor, Zoltán Kodály, prenio staru folklornu tradiciju iz mjesta svojega djetinjstva u Mađarskoj, te kultno djelo s početka 20. stoljeća – Posvećenje proljeća Igora Stravinskog. Djelo, koje je kada je praizvedeno, 1913. u Parizu, izazvalo pravi skandal, zbog drugačijeg tretmana orkestra, harmonija, ritma, niza ekstrema, danas je jedno od najizvođenijih, a maestro Dešpalj priznao je da mu je to najdraže od Stravinskijevih ostvarenja: „Za ono doba, kad se to pojavilo, to je bilo jako radikalno djelo. Nije čudo da se 90 % publike nije moglo identificirati s takvom glazbom, ali nije to usamljeni slučaj. I ranije je bilo djela koja nisu u početku postigla veliki uspjeh, a danas su hitovi. Nije Stravinski, povijesno gledano, napravio strahovitu stvar, ali, istina je da je to u to vrijeme bila bomba. Zapravo najveći izazov predstavlja bogatstvo raznih ritmova, koji su vrlo muzikalno napravljeni, pa kad se djelo dobro upozna, čovjek zbilja može u tome uživati.“