Maurizio Giammarco i Jazz orkestar HRT-a predstavili "Jazz s Mediterana"

Srijeda, 7. veljače 2018. u 20 sati
Dvorana Gorgona, Muzej suvremene umjetnosti

Jazz s Mediterana

Maurizio Giammarco, saksofonist, skladatelj, dirigent (Italija)
Jazz orkestar HRT-a

U ciklusu Jazz orkestra HRT-a u Muzeju suvremene umjetnosti, gostovao je višestruko nagrađivani talijanski glazbenik Maurizio Giammarco, predstavivši se u trostrukoj ulozi skladatelja, dirigenta i solista na saksofonu. Umjesto na čelu Orkestra, ovaj put šef-dirigent Andreas Marinello nastupio je kao solist, i to u drugome dijelu koncerta.

Giammarco je tijekom dugogodišnje karijere surađivao, među ostalim, s Parco della Musica Jazz Orchestra te Rimskim Auditorium Big Bandom, kao i s nizom uglednih jazz glazbenika kao što su Dave Liebman, Marc Johnson, Adam Nussbaum, Bill Stewart, Phil Markowitz i Mike Stern, a vodio je i svoje sastave; Lingomania se smatra najznačajnijim talijanskim jazz bendom 1980-ih, a i danas vodi njegovu novu inačicu kao i Trio Syncotribe, s kojim je objavio nove albume.

Za program u Zagrebu, naslovljen Jazz s Mediterana, izabrao je skladbe koje retrospektivno dokumentiraju njegovo djelovanje kao autora i aranžera za jazz ansamble, te djela koja je ostvario u raznim razdobljima karijere, među ostalim tijekom suradnje sa sicilijanskim Jazz Orchestra of the Mediterraneo. G . Pleasure, Doctor L., L' Espediente di Wayne, Aires Pics bili su naslovi skladbi u prvome dijelu programa, među kojima su i one posvećene velikanima jazza – Lesteru Bowieu i Wayneu Shorteru.

Drugi dio koncerta zauzela je suita Cieli di Sicilia, nadahnuta sicilijanskim mjestima, ljudima i događajima. „Kad me je Andreas pozvao ovdje i predložio mediteransku temu, pomislio sam da bih mogao svirati suitu koju sam napisao o Siciliji, koja se zove Cieli di Sicilia - Sicilijansko nebo, a onda sam otkrio da je Andreasov otac sa Sicilije, tako da je on ispao savršeni solist za ovo djelo“, otkrio je Maurizio Giammarco detalje suradnje sa šefom-dirigentom Jazz orkestra HRT-a i saksofonistom Andreasom Marinellom.

Suita ima sedam stavaka nadahnutih, „vrlo slobodno, mjestima i ljudima s kojima sam emotivno povezan, osobito s mjestima“, rekao je Giammarco. Među njima, osobito mjesto zauzima dio koji tematizira mafijaška ubojstva sudaca Giovannija Falconea i Paola Borsellina; dramatični događaji iz 1992. godine iznimno su se dojmili skladatelja: „Nemoguće je napisati melodiju o takvim događajima… Odlučio sam stoga napisati svojevrsnu uspavanku, posvetu njihovim dušama…“, zaključio je Giammarco opis svoje motivacije za pisanje takvoga djela.