Preminuo kolega Branko Ozretić

Nakon kratke i teške bolesti, u Zagrebu je 1. veljače 2018. preminuo dugogodišnji član i solist Zbora HRT-a, kolega Branko Ozretić.

„Strepnju i nevjericu zamijenio je užas, krik i bol! Cijeli jedan život bili smo kolege i prijatelji! Ti si mene zvao „stara“, ja Tebe „stari“... Svaka priča, svaki događaj začinjen Tvojom maštom, bogatstvom izričaja! Plijenio si beskrajnim talentom imitiranja, prepričavanja i nasmijavanja. Kako smo bili bogati! Koliko si samo talenata imao! Bio si glazbenik, vrstan profesionalac, ali ne želim sada o tome. Bio si moj PRIJATELJ kojeg više nema. Vrijeme je za suze, bol i tišinu.“

Tim riječima sažela je šok i tugu zbog iznenadnog odlaska dragoga, dugogodišnjeg kolege, Gordana Šeb, članica Zbora HRT-a u dionici alta.

Rođen u Splitu 1959., Branko Ozretić glazbeno obrazovanje stjecao je u rodnom gradu te u Zagrebu, gdje je na Fakultetu političkih znanosti diplomirao politologiju. Istovremeno, pjevački se školovao i usavršavao kod uglednih pedagoga: Emila Cossetta, Nade Safret, Nade Puttar-Gold, Vladimira Ruždjaka, Vinka Glasnovića, te kod Stojana Stojanova s kojim je radio od 2009. Kao pjevač, surađivao je s HNK-om u Splitu, Gradskim kazalištem Komedija i HNK-om u Zagrebu. Pjevao je u brojnim zborovima, oktetima i vokalnim ansamblima; kao član klapa Dalmati i Jelsa te Zbora HRT-a osvojio je brojna priznanja. Osim uz matični zbor, solističke je nastupe  ostvario uz Simfonijski orkestar HRT-a, Simfonijski orkestar RTV Slovenije, Akademski zbor I. G. Kovačić i druge ansamble. Dobitnik je godišnje nagrade HRT-a za cjelokupni umjetnički doprinos (2007.).

Član Zbora HRT-a postao je 1982. godine, a 2003. stekao je status solista. Kao član ansambla i solist nastupio je u stotinama djela i projekata. Bio je primjerice član Okteta HRT-a koji je od 1991. do 1995. nastupao po ratnim bojištima, bio je solist na gostovanjima Zbora i Simfonijskog orkestra HRT-a u Italiji (1992.) i Sloveniji (1994.) u oratoriju Preživjeli iz Varšave Arnolda Schönberga zasluživši pohvale talijanske i slovenske kritike, ostvario je solističke uloge u polukoncertnoj izvedbi opere Sedam smrtnih grijeha Kurta Weilla 1998., u kantati Carmina Burana Carla Orffa od 1998. pod ravnanjem maestra Nikše Bareze redovito je pjevao dionicu basa u solističkom kvartetu, bio je solist u djelima Fantastične životinje i Pozdrav svijetu M. Kelemena, Životinjska farma i Hrvatska misa I. Kuljerića, u operi Lelio H. Berlioza, te jedan od Majstora u koncertnoj izvedbi opere Majstori pjevači R. Wagnera 2014…

„Pravi čovjek i radnik kojega sam upoznao kao mladog basa kada je došao u Akademski zbor I. G. Kovačić. Bili smo nerazdvojni kolege i prošli puno veselja, tuge i predivnih doživljaja“, pokušao je gubitak kolege i prijatelja opisati dugogodišnji tenor u Zboru HRT-a, Damir Mujadžić.

Od 1998. godine, u tada pokrenutom ciklusu Sfumato Zbora HRT-a, Branko Ozretić je također pjevao brojna zborska sola; djela Claudija Monteverdija, Božidara Širole, Ivana Matetića Ronjgova, Stevana Mokranjaca, Sergeja Rahmanjinova, samo su neka od mnogih koja je obojio svojim osebujnim dubokim basom. Upravo je kao jedini basso profondo u Zboru HRT-a pjevao specifična sola i držane zborske profondo tonove u različitim programima i s brojnim dirigentima.

Intenzivno je surađivao s najistaknutijim hrvatskim dirigentima, među kojima su Igor Kuljerić, Nikša Bareza, Berislav Šipuš, Tonči Bilić, Tomislav Fačini i drugi. Među njima je i maestro Vladimir Kranjčević, koji je naglasio kolika praznina ostaje za njim: „Branko Ozretić bio je sasvim sigurno izniman profesionalac, pjevač koji je svojim općim djelovanjem bio stup svojega profesionalnog ansambla. Iznimne glasovne sposobnosti, kakve su kod nas vrlo rijetke, a radi se dubokom basu, učinile su ga jedinstvenim i nezaobilaznim čimbenikom svake profesionalne zborske izvedbe. Sjajan kolega i suradnik, uvijek spreman na pomoć i suradnju, zadužio je hrvatsku glazbenu kulturu nesebičnim visokokvalitetnim djelovanjem. Ogroman gubitak za hrvatsku glazbu.“

Dirljive oproštajne riječi uputio je i maestro Tonči Bilić, koji sa Zborom HRT-a surađuje od 1991. godine, a od 2005. do 2016. je bio šef-dirigent:

"Ostao sam sasvim nespreman i zatečen kad sam primio vijest o preranoj smrti Branka Ozretića, našeg Lubina. Branko je bio prekrasan čovjek, prijatelj i umjetnik. Bio je sol i duša Zbora Hrvatske radiotelevizije. Sa osobitom strašću i ljubavi davao je sebe u bezbrojnim koncertima koje smo u proteklih 25 godina zajednički izveli, kojima smo se veselili, s kojima smo zajednički živjeli i umjetnički stvarali. Lubinov izniman i jedinstven glas, stvarao je "kvalitetu više" po kojoj je Zbor HRT-a bio prepoznat i izvan granica Hrvatske. U mnogim zajedničkim druženjima imponirao je njegov britki um, obogaćivala nas je njegova erudicija, a karakterističnim splitskim humorom i duhovitošću razveselio nas je nebrojeno puta. Sudbina je htjela da nas je napustio baš 1. veljače, na dan kad bi njegov uzor i prijatelj, veliki hrvatski skladatelj i dugogodišnji šef-dirigent Zbora HRT-a, Igor Kuljerić, napunio 80. rodjendan.

Branko moj,
nikad više Papandopulove Muke,
nikad više Igorovog Križu daj nam ti milosti.
Adio prijatelju i čuvao te dragi Bog."