Mogu li suvremeno i klasično zajedno?

U četvrtak, 28. veljače u 19.30 u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije (HRT) nastupit će pod ravnanjem gosta iz Francuske, maestra Pierre-Andréa Valadea i uz solista na udaraljkama Filipa Merčepa, u programu koji spaja suvremeni s klasičnim repertoarom: 'Gymnopédies' Erika Satiea u orkestraciji Claudea Debussyja,  'Vibrafoniettu' Ive Maleca, Koncert za udaraljke Franza Cibulke i Igora Lešnika te Devetu, 'Veliku' simfoniju u C-duru Franza Schuberta.  

Maestro Pierre-Andréa Valade surađivao je već sa Simfoničarima HRT-a u više navrata te primjećuje i cijeni njihovu otvorenost novim idejama. Zadovoljstvo je raditi s njima zbog toga,  ističe. Koncert će otvoriti Satievim 'Gymnopédies', prvim i trećim, u Debussyjevoj orkestraciji. To djelo vidim kao pozdrav, dobrodošlicu publici u divnoj Debussyjevoj orkestraciju, u kojoj možete čuti kako orkestar blista u svojim bojama… Lijepo je tako početi.

Nakon Satiea na programu su dva djela za udaraljke – Vibrafonietta za vibrafon i gudače  hrvatskog kompozitora Ive Maleca te Koncert za udaraljke i orkestar  austrijsko-hrvatskog dvojca Franza Cibulka i Igora Lešnika. U oba djela kao solist nastupit će mladi hrvatski, no već etablirani, udaraljkaš Filip Merčep koji radi sjajan posao. Jako sam zadovoljan suradnjom s njim. Skladba Cibulke i Lešnika, zapravo je jazz-rock skladba… pravi rock. Taj koncert je stoga je izazov za orkestar i glazbenike jer moraju svirati kao rock band. Ako svirate kao simfonijski orkestar, često se dogodi da malo kasnite na dob. U standardnom repertoaru dobro je da orkestar zvuči malo iza dobe, ali ako ovdje to napravite, ne funkcionira. Moramo zbilja svirati kao rock band. To je izazov, ali na dobrom smo putu. Osim što ju je u duetu napisao,  udaraljkaš svjetskog ugleda Igor Lešnik, Koncert  je vrlo često i izvodio, a sada je palice preuzeo njegov student Filip Merčep koji je s maestrom  Valadeom otišao u smjeru koji je malo drugačiji. Što je dobro, jer glazba živi s različitim generacijama, različitim idejama… Nekim boljima od drugih, ali nije stvar u tome što je bolje, već u uviđanju razlike,  naglašava Valade.

U drugome dijelu koncerta na programu je 9. simfonija u C-duru, 'Velika' Franza Schuberta.  Ova zbilja nevjerojatna simfonija traje gotovo sat vremena, ali se čini kao 20 minuta kada slušate… Schubert je umro je prije nego je Velika prvi puta izvedena, čak 10 godina nakon njegove smrti. Kada je predao rukopis, svi su je smatrali nesvirljivom, što podsjeća na sadašnju suvremenu glazbu… na to kada donesete novu skladbu, a glazbenici kažu 'ne, ne, ne možemo to svirati, nemoguće je', pronalazi Valade poveznicu među djelima. Vjerujem da glazba koja je napisana u određenom vremenskom razdoblju, i koja je nova u to vrijeme, ostaje nova zauvijek. U tom smislu, ova Velika simfonija u C-duru je nova i danas.

O suradnji sa Simfonijskim orkestrom HRT-a te Filipom Merčepom, kao i o programu, maestro Valade govorio je u pauzi između proba u Studiju Bajsić na HRT-u: