Opera "Porin" uz 200. obljetnicu rođenja Vatroslava Lisinskog

Četvrtak, 28. ožujka 2019. u 19.30
Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a
Pavle Dešpalj, dirigent

Stjepan Franetović, tenor    Porin, hrvatski plemić
Evelin Novak, sopran    Zorka, kći poginulog kneza Ljudevita Posavskog
Ljubomir Puškarić, bariton    Kocelin, franački knez
Kristina Kolar, sopran    Irmengarda, Kocelinova sestra
Luciano Batinić, bas    Sveslav, Zorkin djed
Irena Parlov, mezzosopran    Klotilda, Irmengardina dvorkinja
Siniša Galović, tenor    Klodvig, franački pisar

Vatroslav Lisinski (uz 200. obljetnicu rođenja)
Porin, viteška opera u pet činova (izbor), koncertna izvedba
Libreto: Dimitrija Demeter


Nakon što je 1843. uz oklijevanje zbog zahtjevnosti projekta, prihvatio prijedlog Alberta Štrige o skladanju nacionalnog opernog djela po uzoru na rusku operu Život za cara (Ivan Susanjin) Mihaila Ivanoviča Glinke, Vatroslav Lisinski (1819. – 1854.) upustio se u pisanje ne samo svoje prve opere, već i prve hrvatske opere. Uz pomoć Jurja Karla Wisner-Morgensterna na orkestraciji i Dimitrije Demetera koji se prihvatio prerade libreta, opera u dva čina, Ljubav i zloba, bila je dovršena i praizvedena u kazalištu na Markovu trgu u Zagrebu, 28. ožujka 1846., kao prva hrvatska nacionalna opera. Javnost ju je dočekala s oduševljenjem, a skladatelja je uzdigla do statusa narodnog junaka u okolnostima borbe za hrvatski identitet i odupiranja mađarizaciji. Bila je to sjajna potvrda rastućeg ugleda mladog glazbenika koji je još od 1841., kada je izvedena njegova prva skladba, prigodna pjesma Iz Zagorja do prastara (poslije glasovita kao budnica Prosto zrakom), postajao sve poznatiji hrvatskoj kulturnoj javnosti, pa su i novine redovito izvještavale o aktivnostima skladatelja „od kojeg se domorodna muzika još mnogo nadati ima“ (Danica ilirska).

Uspjeh Ljubavi i zlobe postao je zalogom njegova daljnjeg skladateljskog napredovanja na krilima Ilirskog preporoda, što je značilo odlazak na školovanje u Prag, zahvaljujući financijskim prilozima rodoljuba. Iako se nije uspio upisati na tamošnji konzervatorij zbog prekoračene dobi, privatne poduke kod uglednih profesora Jana Bedřicha Kittla i Karela Františeka Pitscha, uvelike su unaprijedile njegova znanja. Tijekom trogodišnjeg boravka u Pragu, skladao je niz novih djela, a neka su se i izvela te tiskala u Pragu. Tu je napisao i veći dio svoje druge opere – velike, tzv. viteške opere u pet činova Porin - dovršivši je 1850. u Zagrebu, u koji se vratio s privatnim svjedodžbama, slaba zdravlja i financijski iscrpljen zbog sve rjeđeg pristizanja priloga iz domovine. 

Za razliku od Ljubavi i zlobe koja se izvela više puta za njegova života pred oduševljenom publikom, Porina nije imao prigode čuti u cijelosti; izvođeni su tek pojedini ulomci.

I na Porinu je Lisinski surađivao s libretistom Dimitrijom Demeterom, koji je priču utemeljio na povijesnim događajima iz 10. stoljeća s područja Dalmacije, koje je zabilježio bizantski car Konstantin Porfirogenet u djelu De administrando imperio. Priča iz rane povijesti Hrvata o knezu Porinu koji predvodi Hrvate pobunjene protiv franačke uprave i njihovog vođe Kocelina što rezultira oslobođenjem i pokrštavanjem, pokazala se dobrom podlogom za iskaz domoljublja u operi. Demeter je svojoj verziji pridodao i ljubavnu priču - ljubavni trokut između Porina i Hrvatice Zorke (kćeri kneza Ljudevita Posavskog), odnosno Irmengarde, Kocelinove sestre.

Zahvaljujući Stjepanu Miletiću, intendantu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu od 1894. do 1898., stvoreni su uvjeti za konačnu praizvedbu Porina, i to uz intervencije u partituri dirigenta i tadašnjeg ravnatelja opere Nikole Fallera. Premijera je upriličena 2. listopada 1897. Već su se tada izdvojile omiljene točke poput Zbora Hrvatica, Porinove romance Zorko moja, Sveslavove arije Strogi oče na nebesi ili finala drugoga čina. Iako je i odavanje počasti skladatelju više od četiri desetljeća nakon njegove smrti imalo udjela u tadašnjem odjeku Porina, partitura je, unatoč manjkavostima, pokazatelj njegove iznimne nadarenosti koja je u vrijeme nastanka opere bila tek na pragu procvata, što upućuje da bi „godine rada i iskustva uz idealne uvjete rada i mogućnosti suradnje s kvalitetnim interpretima skladateljevu sudbinu sigurno vodili u drugačijem pravcu” (Vjera Katalinić: Porin, partitura, MIC 2011.).

Izvedba je dio Operne sezone Euroradija.

Izravni prijenos koncerta na Trećem programu Hrvatskoga radija.

Cijena ulaznica: 40 / 60 kn