Ovacije Bojanu Suđiću i Zboru HRT-a

Na pretposljednjem koncertu, 20. ciklusa Sfumato, Zbora Hrvatske radiotelevizije (HRT) sinoć je u Hrvatskom glazbenom zavodu kao zborovođa gostovao vodeći srpski dirigent Bojan Suđić.

Maestro Bojan Suđić, dugogodišnji je šef-dirigent Zbora i Simfonijskog orkestra Radio Televizije Srbije (RTS) s razgranatom međunarodnom karijerom. Cijenjeni srpski dirigent domaći kritičari opisuju kao najistaknutiju dirigentska osobnost i vodeće dirigentsko ime na tamošnjoj glazbenoj sceni, a međunarodni kao 'prirodni talent s izuzetnim stilom i jednom od najljepših tehnika'. Više od desetljeća je umjetnički direktor Glazbene produkcije RTS-a te šef dirigent njihovih uglednih ansambala: Zbora i Simfonijskog orkestra RTS. Redovni je profesor dirigiranja na Fakultetu glazbene umjetnosti u Beogradu, na kojem je i šef dirigent Simfonijskog orkestara tog učilišta.



Na koncertu 'Pet ljubavnih pjesama, pet tužaljki i jedna očajna', Zbor HRT-a izveo je 11 kompozicija koja se svaka na svoj način bavi ljubavlju, tugom ili očajem. Na programu su bila djela Knuta Nystedta (Immortal Bach/Besmrtni Bach, obrada duhovne pjesme Johanna Sebastiana Bacha, Komm, süßer Tod /Dođi, slatka smrti); Gustava Mahlera (Ich bin der Welt abhanden gekommen /Izgubljen sam u svijetu u obradi Clytusa Gottwalda za 16 glasova odnosno 5 zborova), Borisa Papandopula (Nad grobom ljepote djevojke), Aleksandre Vrebalov (skladba XXII, prema Zimnjim danima Stevana Mokranjca), Georgya Sviridovnog (Zorju b'jut/Budnica i Ljubov' svjataja/Sveta ljubav), Z. Randala Stroopea (Amor de mi alma /Ljubav moje duše), Josipa Vrhovskog (Naricaljka), Sergeja Tanjejeva (Na grobu), Gustava Holsta (I Love My Love /Ljubav svoju ljubim) i Stevana Mokranjca (V. Rukovet).

Kao solisti nastupili su članovi Zbora – sopranistice Monika Cerovčec (XXII, Ljubov' svjataja), Daniela Perosa (XXII, Zorju b’jut) i Ivana Barun (V. Rukovet), altistica Martina Borse (Zorju b’jut), bariton Miroslav Žviković (V. Rukovet) te bas Mladen Klepo (Zorju b’jut).

Program je prije svega vrlo zahtjevan, kako u tehničkom pogledu – jer to su sve izuzetno zahtjevne skladbe za pjevanje, tako i prije svega na emotivnom planu. Upravo su ljubav i tužaljka, pa čak i taj očaj koji je kao tema prisutan u jednoj skladbi, stanja u kojima, čini mi se, čovjek najviše biva čovjekom. I to su ona stanja u kojima  se najmanje računa u životu, u kojima se duša najbolje očituje i najplastičnije vidi. Zato je na nama veliki zadatak da upravo tu emociju, koja i jest bit svake glazbe, a ovdje je to vrlo očito, prikažemo plastično, a da pri tome ne odemo u površnost, banalnost… Da niti ljubav, niti očaj ne budu kazališni, umjetni nego da publici donesemo sve ono što su skladatelji željeli izraziti kroz svoju glazbu,  rekao je uoči koncerta maestro Suđić u razgovoru urednicom Hrvatskog radija, Zrinkom Matić. Pjevamo na više jezika, u više stilova, ali koliko god su jezici različit, koliko god su stilovi drugačiji, vidi se jedan zajednički stav vrlo različitih skladatelja s različitih svjetskih podneblja koji prema ovakvim temama imaju vrlo sličan odnos.

Maestro Suđić prvi je puta ravnao Zborom HRT-a, što mu je , kako kaže, veoma drago jer su svi članovi vrsni pjevači i bilo je pravo zadovoljstvo s njima raditi. Samo jako dobri pjevači mogu mijenjati svoj način pjevanja, dodao je Suđić, pitajući se koliko će u tome uspjeti. Prema reakcijama publike, koja je Zbor i maestra ovacijama 'natjerala' na dodatak (završni dio Mokranjčeve V. Rukoveti), u tome su bili i više nego uspješni.

Koncert se mogao pratiti u izravnom prijenosu, urednice Zrinke Matić, na Trećem programu Hrvatskoga radija (HRT - HR3) kao i putem HRTi platforme, a u stanci koncerta, slušatelji Hrvatskog radija mogli su čuti razgovor s maestrom Bojanom Suđićem.