Od kvarteta do simfonijskog orkestra

Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije (HRT) jedan je od najstarijih europskih radijskih orkestara: izrastao je iz orkestra osnovanog 1929. godine pri tadašnjem Radio-Zagrebu, tri godine nakon početka emitiranja i samo šest godina nakon osnutka prvog europskog radijskog orkestra.



1929. – godina osnutka Orkestra Radio-stanice Zagreb

Prvi spomen radio orkestra, bez komentara, nalazimo u tjednom pregledu radio programa tadašnjeg Jutarnjeg lista u kojem se za srijedu 18. rujna 1929. u 17.30 najavljuje popodnevni koncert radio orkestra. (Tatajna Čunko: Hrvatska glazba i Hrvatski radio, 2012.)

Jezgro orkestra činili su članovi Akademskog gudačkog kvarteta – violinisti Aleksandar Szegedi i Ivan Pinkava, violist Željko Jiroušek i violončelist Aleksandar Fučkar. Dovoljan broj za tadašnje tehničke mogućnosti radija, a razlika između onoga što se nazivalo orkestrom ili komornim ansamblom bila je u repertoaru – orkestar  je svirao popularni repertoar opernih i operetnih uvertira, fantazija i potpurija iz opera i opereta, odabrane stavke iz popularne orkestralne literature te šlagere, prateći brojne gostujuće pjevače.

Orkestar je djelovao, kao i Radio Zagreb, u dvorišnoj zgradi palače Grlečić Jelačić na Markovom trgu 9, punih 20 godina.



                                                      dirigent Miroslav Spiller (Foto: Tošo Dabac)

1931. – na Radio-stanici Zagreb zaposlen Miroslav Spiller (Špiler)


Miroslav Spiller (Špiler) (1906. – 1982.) skladatelji i pedagog, zaposlen je 1931. na Radio-stanici Zagreb kao muzički urednik, dirigent, skladatelj i klavirski pratilac gostujućim pjevačima i instrumentalistima. Pod njegovim ravnanjem, 23. prosinca 1931. izvedena je studijska izvedba Mozartove opere Bastien i Bastienne koja je privukla pažnju i glazbene kritike…

Djelovanje orkestra bilo je vezano gotovo isključivo uz radijski program te se odvijalo u gornjogradskom tonskom studiju Radio Zagreba. Repertoar je bio laganiji, vedrijeg karaktera i ograničen minutama radijskog programa. 


              Simfonijski orkestar Radio postaje Zagreb i Boris Papandopulo, negdje između 1943. i 1945.
                                                                    (Foto: Tošo Dabac)


1941. – formiram Komorni orkestar


Početkom veljače 1941. tjednik Radio Zagreb izvještava da je nova uprava udvostručila sastav radio-orkestra od tadašnjih petnaest članova koji su te godine u velikom koncertnom studiju, uređenome u zgradi veleindustrijalca Arka u Vlaškoj, već izvodili Mozartov Koncert za klavir i orkestar u A-duru, sa solistom Natkom Devčićem.



                                                          Dirigenti prvog koncertnog ciklusa

1942/1943 – prvi koncertni ciklus radijskog orkestra

U organizaciji Hrvatskoga krugovala u sezoni 1942./1943. prvi je put u Hrvatskoj ostvaren ciklus od 16 koncertnih večeri, objavljen prema unaprijed utvrđenomu programu. Simfonijskim orkestrom Državne krugovalne postaje i Zagrebačkom filharmonijom ravnali su Krešimir Baranović, Boris Papandopulo, Mladen Pozajić, Lovro pl. Matačić, Dragan Gürtl i Friedrich Zaun. U reprezentativnoj knjižici tiskani su i komentari prof. Zlatka Grgoševića.

Prvi koncert, uz nazočnost publike i radijski prijenos, pod ravnanjem Lovre pl. Matačića, održan je 8. rujna 1942. u Zagrebačkoj katedrali. Na programu je bio Concerto grosso u d-molu A. Vivaldija, Koncert za orgulje i orkestra u g-molu  G. F. Händela te Krunidbena misa W. A. Mozarta. Koncerti su se tijekom ciklusa održavali još u Hrvatskom glazbenom zavodu (HGZ) i Hrvatskom državnom kazalištu (današnjem Hrvatskom narodnom kazalištu, HNK).




1944./1945. – prvi stalni dirigent – Friedrich (Fritz) Zaun

Friedrich (Fritz) Zaun (1893.  – 1966.)prvi je puta s orkestrom nastupio već 1943., a u Zagreb dolazi na sezonu 1944./1945. U Zagreb je došao iz Berlina, gdje je bio šef dirigent novoosnovanoga Gradskog orkestra. Iznimno se dopao zagrebačkoj publici i kritici, a ništa protiv nije imala ni politika, kad je mogao biti dirigent Simfonijskog orkestra Hrvatskoga krugovala do svibnja 1945. i u nastavku, od listopada iste godine, Simfonijskog orkestra Radio-stanice Zagreb. Odmah poslije rata preuzeo je i klasu dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a njegov prvi privatni student dirigiranja Milan Horvat uskoro preuzima i nastavu dirigiranja i dirigiranje Simfonijskim orkestrom Radio-stanice.

Uz njih Orkestrom često dirigiraju Milan Sachs i Boris Papandopulo, a Antonio Janigro, koji je u Zagrebu od 1939., prvi put uz Krugovalni komorni orkestar nastupio je 1943., a orkestrom je počeo dirigirati 1947. godine.


1. travnja 1946. – dirigentski debi Milana Horvata


Milan Horvat (1919. – 2014.) u Zagrebu je diplomirao i doktorirao pravo te studirao klavir na Muzičkoj akademiji, a dirigiranje učio privatno kod Milana Sachsa i Fridricha Zauna. Kao dirigent debitirao 1946. ravnajući Simfonijskim orkestrom Radio stanice Zagreb u Hrvatskom glazbenom zavodu. Na programu je bila Vltava  Bedřicha Smetane, Osam ruskih narodnih Anatolija Ljadova, Tri pjesme za ženski glas i orkestar  Mile Cipre koje je uz orkestar otpjevala sopranistica Janja Hanžek te Simfonijski plesovi Edvarda Griega.

Nakon tog koncerta, od jeseni 1948., uz Fritza Zauna, postaje redoviti dirigent orkestra, a šef dirigent Simfonijskog orkestra bio je od imenovanja 1975. do listopada 1977.



1947. – dirigentski debi Antonija Janigra sa Simfonijskim orkestrom Radiostanice

Koncert je održan u HGZ-u na programu je bila Simfonija u B-duru J. C. Bacha, Chopinov 1. Koncert za klavir i orkestar u e-molu sa solisticom Dorom Gušić, Nokturno N. Devčića, Sinfonietta za gudački orkestar A. Roussela i Čarobnjakov učenik P. Dukasa.



Antonio Janigro
(1918.– 1989.) bio je talijanski violončelist, dirigent i pedagog. Diplomirao na milanskom Konzervatoriju 1934, usavršavao se u Parizu na École normale de musique do 1937. Predavao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1939 –55. Utemeljitelj, umjetnički voditelj i solist ansambla Zagrebački solisti 1954–68, koji je pod njegovim vodstvom stekao svjetski ugled. Jedan od vodećih svjetskih violončelista 1950-ih i 1960-ih. Njegov umjetnički rad u Hrvatskoj povezan je i s RTZ-om: 1951. ravnao je Komornim orkestrom RZ-a (unutar kojega 1953. utemeljuje ansambl Zagrebački solisti), a 1954–64. dirigirao je, uz velike svjetske simfonijske orkestre, Simfonijskim orkestrom RZ-a. Kao solist i dirigent nastupio u vodećim svjetskim koncertnim dvoranama. Njemu u čast nazvano je Međunarodno violončelističko natjecanje utemeljeno u Zagrebu 1996.


1948. – Državni simfonijski orkestar

Simfonijski orkestar Radio-stanice, vjerojatno dekretom, izuzima se iz vlasništva Radio Zagreba te se utemeljuje kao Državni simfonijski orkestar kojem će kasnije biti vraćeno, u međuvremenu ugaslo, ime Zagrebačke filharmonije. U orkestru je tada bilo 70 glazbenika, a šef dirigent je bio Fridrich Zaun.  

Radio-Zagrebu ispočetka stvara novi orkestar koji ponovno počinje djelovati povremeno od studenog 1949. sa dvadeset i tri stalna člana, a stalno – kao Komorni orkestar Radio-Zagreba – od prosinca 1951.

1951. – utemeljen Komorni orkestar Radio-Zagreba


                                                                           Foto: Tošo Dabac

1951. donesena je odluka o utemeljenju Komornog orkestra Radio-Zagreba (RZ). Orkestar je okupio  28 ponajboljih zagrebačkih glazbenika. Prvi koncert održali su u Hrvatskom glazbenom zavodu već 6. siječanja 1952. pod vodstvom talijanskog dirigenta i pijaniste Carla Zecchija, a za kratko vrijeme Orkestra je uspio steći ugled jednog od najboljih muzičkih tijela u Zagrebu i ondašnjoj državi.



Prvim koncertom Komornog orkestra dirigirao je Carlo Zecchi, a sljedećima Milan Horvat, Milan Sachs, Friedrich Zaun i Antonio Janigro. Utemeljenjem Komornog orkestra RZ-a počinje tzv. zlatna era zagrebačkog koncertnog života. Orkestar pod tim imenom djeluje sve do jeseni 1972.

1953. – turneja po Belgiji, Francuskoj, Švicarskoj i Italiji

Komorni orkestar Radio Zagreba već je 1953. gostovao na turneji po Belgiji, Francuskoj, Švicarskoj i Italiji, pod vodstvom Borisa Papandopula i mladoga belgijskog dirigenta Edouarda van Remoortela.



1955. i 1956. – turneje po Nizozemskoj, Belgiji i Francuskoj


Komorni orkestar Radio-Zagreba na dvjema turnejama po Nizozemskoj, Belgiji i Francuskoj ponovo pod vodstvom mladog belgijskog dirigenta Edouarda van Remoortela.



1958.dirigentski debi Stjepana Šuleka
           – Koncertni studio Istra postaje stalna koncertna dvorana Simfonijskog orkestra

Od godine 1956, kada Jugoslavenska radio-difuzija pokreće Simfonijski orkestar – 'reprezentativni orkestar za proširene potrebe programa jugoslavenskih radiostanica', sastavljen najvećim dijelom od glazbenika iz Zagreba, koncerti se sve češće počinju organizirati u dvorani Istra u Teslinoj ulici. Bio je to do 1934. tonski studio prve hrvatske tvornice gramofonskih ploča, Edison Bell, a potom tonski studio Radio-stanice Zagreb.

Prvim koncertom Simfonijskog orkestra u dvorani Istra dirigirao je Franz Konvichny, drugim Antonio Janigro, trećim Milan Horvat, a nakon iznimno uspješna dirigentskog debija za pultom Komornog orkestra Radio-Zagreba, početkom 1958, Stjepan Šulek. On je te godine preuzeo vodstvo Komornog orkestra i Simfonijskog orkestra Radio-Zagreba.


1959. – dvije talijanske turneje pod vodstvom Stjepana Šuleka

Komorni orkestar, Simfonijski orkestar Radio-Zagreba i Simfonijski orkestar Jugoslavenske radio-difuzije pod Šulekovim vodstvom odlaze na dvije velike turneje 1959. u Italiju, 1960. u Sovjetski Savez, Norvešku i Poljsku te 1961. u Čehoslovačku.

U ožujku 1959., od 10. do 19. održao je orkestar 6 koncerata u nizu – Maribor, Ljubljana, Modena, Aquilla, Rim i Beograd. Solisti su bili violinist Tomislav Šestak i hornist Jože Falout. Na programu su bila djela Bacha, Mozarta i Haydna.

U prosincu iste godine s pijanistima Dubravkom Tomšič, koja je svirala b-mol koncert P. I. Čajkovskog i Rankom Filjkom koji je svirao Prokofjev 3. koncert u C-duru, pod vodstvom maestra Šuleka odsvirali su 11 koncerata u 11 dana – Milano, Brescia, Pesaro, Ascoli Piceno (2 večeri zaredom), Lecce, Taranto, Messina (2 večeri), Palermo i Aquilla.  


1960.  – gostovanje pod vodstvom Antonija Janigra uz Jehudija Menjuhina u SR Njemačkoj

U ožujku 1960. pod vodstvom Antonija Janigra Simfonijski orkestar Jugoslavenske radio-difuzije gostuje u najvećim gradovima Savezne Republike Njemačke uz violinista Jehudija Menjuhina.
Menjihun je na repertoaru imao Koncert za violinu i orkestar u D-duru op. 61  Ludwiga van Beethovena i Koncert za violinu i orkestar u D-duru op. 77 Johannesa Brahmsa. Prvi koncert održan je 6. ožujka u Düsseldorfu, slijede koncerti u Hamburgu, Hannoveru,  Essenu, Frankfurtu, Stuttgartu, Nünbergu, a zadnji koncert u nizu održan je 14. ožujka u Münchenu.


11. travnja 1960. – prvo gostovanje Zubina Mehte u Zagrebu

Kao netom diplomirani dirigent, bečke glazbene akademije u klasi Hansa Swarowskog, mladi talentirani Mehta ravnao je radijskim orkestrom, a tadašnji producent, urednik i violist Stjepan Aranjoš zapisuje da je oduševljenje bilo obostrano.


1961. – godina turneja

U svibnju 1961. Komorni orkestar RTV Zagreb pod vodstvom maestra Stjepana Šuleka orkestar gostuje u Čehoslovačkoj, solisti su violist Stefano Passaggio i hornist Jože Falout. Na programu turneje je Haydnova Simfonija Lov, Šulekov Koncert za violu i orkestar, Mozartov Koncert za rog i orkestar te Serenada za gudače u C-duru P. I. Čajkovskog.

Od 3. do 23. studenoga iste godine, pod vodstvom Slavka Zlatića,  Zbor i Simfonijski orkestar RTV Zagreba gostuju u Italiji (Milano, Genova, Palermo, Messina, Livorno, Bergamo i dr), a na programu je Muka po Mateju i Magnificat J. S. Bacha te Svadba Igora Stravniskog. Solisti su Janja Hanžek, sopran Božena Glavakova, alt, Dušan Cvejić, tenor i Danilo Merlak, bas.

Te je godine Komorni orkestar je dobio Nagradu grada Zagreba 'jer su njegovi nastupi pod umjetničkim vodstvom stalnog dirigenta Stjepana Šuleka', kako piše u obrazloženju, 'predstavljali tijekom godine jedinstven i velik umjetnički doživljaj. Taj ansambl, koji čine izvrsni instrumentalisti, većim dijelom solisti, ističe se kao homogena cjelina najvećih izražajnih mogućnosti.'


1962. – prvi nominalni šef dirigent – Pavle Dešpalj

Vodstvo Komornog i Simfonijskog orkestra Radio-televizije Zagreb Šulek prepušta jednome od svojih studenata, 28-godišnjem Pavlu Dešpalju koji je od 1960. povremeno dirigirao i Komornim i Simfonijskim orkestrom.
U četiri sezone maestro Dešpalj (Blato na Korčuli, 19. lipnja 1934.) je kao šef dirigent pomladio i povećao orkestar i obogatio repertoar. Šef dirigent orkestra bio je još u dva navrata - 1989. kada se vraća na mjesto šefa dirigenta i to kao, za sada, jedini počasni šef dirigent.  Orkestar vodi sljedeće četiri sezone, do 1992. U sezoni 2011./2012. ponovo preuzima  palicu šefa dirigenta orkestra s kojim je i započinjao svoju dirigentsku karijeru.

U njegovom su (prvom) razdoblju Komornim i Simfonijskim orkestrom dirigirali su i Antonio Janigro, Carlo Zecchi, Stjepan Šulek, Volker Wangenheim, Takashi Asahina, Loorin Mazel, Claudio Abbado, Henryk Czyz – koji je priredio Večer poljske muzike, Karl Etti, Gyoergy Lehel – s Večeri mađarske muzike te prvi put još jedan Šulekov student kompozicije, Krešimir Šipuš


1965. – utemeljena je Muzička produkcija kao posebna organizacijska jedinica sa zadaćom stvaranja, izvođenja i snimanja glazbe za potrebe radijskih i televizijskih programa – u njezin sastav ulaze svi radijski ansambli.


1968. - Krešimir Šipuš postao novi šef dirigent Komornog i Simfonijskog orkestra

Krešimir Šipuš (1930. - 2014.) s orkestrom je uglavnom izvodio djela suvremene hrvatske glazbe i skladbe francuskog repertoara. Na početku njegova mandata Komorni orkestar RTV Zagreb i bariton Vladimir Ruždjak praizveli su njegova Preobraženja. U svom je mandatu, do 1972., Šipuš djela svojih suvremenika iz razreda Stjepana Šuleka, promovirao ne samo na pretplatničkim koncertima i na Muzičkom biennalu u Zagrebu nego i nekoliko godina zaredom na festivalu Musikprotokol u Grazu te motivirao i svoje kolege da čine isto, tako da je u njegovu razdoblju – u četiri sezone – izvedeno 75 djela hrvatskih skladatelja, od čega čak 27 prvi put.

U Šipuševu su razdoblju gosti dirigenti bili Jurij Alijev, Igor Markevič, Maksim Šostakovič, Odon Alonso, Bruno Martinotti, Mario di Bonaventura, Jean-Pierre Jacquillat, Jean Perisson, Herbert Blomstedt, Jindrich Rohan i Joseph Daniel.


1973. – Joseph Daniel,  postao je treći šef dirigent Simfonijskog orkestra godine

Samozatajni češki dirigent Joseph Daniel (1928. – 1986. ) uglavnom je dirigirao djela čeških i ruskih skladatelja. Diplomirao u Pragu. Isprva asistent Vaclavu Neumannu u Simfonijskom orkestru u Karlovym Varyma, potom prelazi u Sjevernonjemačku filharmoniju u Teplice te, 1958. u Ostravski simfonijski orkestar, u kojem djeluje dva i pol desetljeća. Istodobno sve češće gostuje u drugim europskim zemljama. Prvi je koncert u Zagrebu održao 1972. uz Simfonijski orkestar RTZ-a. Bio je šef dirigent dvije godine, a još četiri godine, do 1979., redovito je gostovao u Zagrebu, ponajviše predstavljajući najvažnija klasična češka glazbena djela.

U njegovu su razdoblju orkestrom dirigirali gotovo isključivo hrvatski dirigenti: Mladen Bašić, Igor Gjadrov, Milan Horvat, Igor Kuljerić, Boris Papandopulo i Stjepan Šulek.


1974 . – KD Vatroslav Lisinski postaje stalna dvorana za koncerte Simfonijskog orkestra Radio-televizije

12. siječnja 1974. koncertnom izvedbom opere Postolar iz Delfta Blagoja Berse, pod ravnanjem Mladena Bašića, Simfonijski orkestar Radio-televizije Zagreb seli u Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog. Uz orkestra nastupili su Zbor Joža Vlahović i Dječji zbor RTZ-a, a solisti su bili vodeća imana tadašnje operne scene – Vladimir Ruždjak, Nada Sirišćević, Mirajana Bohanec, Blaženka Milić, Jasna Podolšak, Gordana Marić, Zvonimir Krnetić, Franjo Paulik, Marijan Bujanić i Franjo Petrušanec.


1975. – orkestar mijenja ime u Zagrebačke simfoničare Radio-televizije Zagreb, a novi šef dirigent orkestra postaje Milan Horvat.

Dirigent Milan Horvat (1919. – 2014.) diplomirao je u Zagrebu i doktorirao pravo te studirao klavir na Muzičkoj akademiji, a dirigiranje učio privatno. Debitirao 1946. ravnajući Simfonijskim orkestrom Radio stanice Zagreb, 1946. do 1953. dirigirao kao stalni gostujuči dirigent Simfonijskim orkestrom RZ-a. Od 1953. pa do 1958. šef je dirigent Simfonijskog orkestra Irskog radija u Dublinu, od1956. do 1970. bio je šef dirigent Zagrebačke filharmonije i ujedno ravnatelj u razdoblju od 1957. do 1969, potom je njezin stalni gost dirigent od 1981. do 1985. te od 1985. počasni šef dirigent.
Usporedo je 1958. – 1965. bio dirigent Opere HNK-a u Zagrebu i 1964. –1976. glazbeni ravnatelj Dubrovačkih ljetnih igara, na kojima je nastupao od osnutka 1950., pridonoseći stvaranju repertoara. Od 1969. do 1975. bio je šef dirigent novoosnovanoga Simfonijskog orkestra Austrijskog radija u Beču, 1975. – 1976. Simfonijskog orkestra RTV Zagreb i od 1997. Gradačkog simfonijskog orkestra u Grazu. Bio je stalni gost dirigent mnogih simfonijskih orkestara u Njemačkoj, Italiji, Austriji, Danskoj i Švicarskoj, gdje je 1994. – 1998. imenovan počasnim stalnim gostujućim dirigentom Komornog orkestra Lausanne, a od 1999. i počasni član Slovenske filharmonije. Jedan od najistaknutijih hrvatskih glazbenika 20. st. Nagrađivan je najvišim državnim nagradama i priznanjima. Bio je dopisni član HAZU-a.

Uz Horvata su tada Simfoničarima dirigirali Ernest Bour, Gaetano Delogu, Andrzej Markowski, Igor Kuljerić i Oskar Danon,

1978. – Oskar Danon postaje peti šef dirigent Simfoničara. U Zagrebu je proveo jednu sezonu, tijekom koje je pripremio pet koncerata.

Slovenski skladatelj i dirigent Oskar Danon (1913. – 2009.) studirao je na Državnom konzervatoriju u Pragu, a doktorirao na Karlovu sveučilištu. Do odlaska u partizane 1941. djelovao je u Sarajevu kao dirigent pjevačkih društava, Narodnog pozorišta i Filharmonije. Direktor i dirigent beogradske opere 1945–63, profesor na opernom studiju Muzičke akademije u Beogradu 1963–70. Stekao međunarodni ugled; 1964–66. stalni gostujući dirigent Bečke državne opere; 1970. – 1975. šef je dirigent Slovenske filharmonije u Ljubljani, potom dvije sezone šef dirigent Simfonijskoga orkestra RZ-a.


1979. – šesti šef dirigent Simfoničara postaje Uroš Lajovic

Slovenski dirigent Uroš Lajovic (Ljubljana, 4. srpnja 1944.) je na koncertima sljedeće četiri sezone repertoar orkestra okrenuo prema djelima baroka i klasike i djelima suvremenih autora. U Lajovicovu razdoblju ostvareno je i nekoliko opernih produkcija.

Maestro Lajovic diplomirao je na Akademiji za glazbu u Ljubljani te na Hochschule für Musik und darstellende Kunst u Beču. Isprva asistent tadašnjemu šefu dirigentu Slovenske filharmonije Oskaru Danonu, 1978. – 1991. stalni dirigent Slovenske filharmonije. Utemeljio komorni ansambl Slovenicum (1988.), s kojim postiže međunarodne uspjehe. Od 1989. profesor je na Universität für Musik und darstellende Kunst u Beču, 2001. – 2005. glavni je dirigent Beogradske filharmonije. Na brojnim turnejama ravnao nizom značajnih europskih i izvaneuropskih orkestara. Često gostovao i u Zagrebu, gdje je 1979. – 1981. bio šef dirigent Simfonijskog orkestra RTZ-a, a od 2009. redoviti je profesor dirigiranja na Muzičkoj akademiji.

U razdoblju Uroša Lajovica Simfoničari su sa Zborom gostovali u Ljubljani, Beogradu, Salzburgu i na Korzici pod dirigentskim vodstvom Vladimira Kranjčevića, tadašnjega dirigenta Zbora Radio-televizije Zagreb.

1983. – Vladimir Kranjčević postao je sedmi šef dirigent Simfoničara

Muzička proizvodnja pokreće tada pretplatnički ciklus Petnaest doživljaja, prvi put uz marketinški osviješten pristup publici.

Dirigent i glazbeni pedagog Vladimir Kranjčević (Zagreb, 21. studenog 1936.) diplomirao je klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Ladislava Šabana. Dirigiranje je studirao kod Slavka Zlatića (Zagreb), usavršavao se u Monte Carlu (kod Igora Markeviča), a magistrirao 1980. u Beogradu kod Vojislava Ilića.
U Zagrebu je 1960-ih osnovnoškolski nastavnik i gimnazijski profesor, od 1970. profesor i direktor Muzičke škole Vatroslav Lisinski, potom profesor na Pedagoškoj akademiji i od 1978. do umirovljenja 2007. na Muzičkoj akademiji. Usporedo, 1994. – 2002. ravnatelj Opere HNK-a. Jedan je od utemeljitelja festivala Varaždinske barokne večeri 1971., predsjednik njegova programskoga odbora te 1994. – 2006. ravnatelj.
U Zagrebu bio dirigent 1972. – 1976. Komornoga orkestra Vatroslav Lisinski (i osnivač), šef dirigent 1974. – 1987. Akademskoga zbora Ivan Goran Kovačić, 1976. – 1982. Mješovitoga zbora RTZ-a, 1980. – 1985. vokalnoga ansambla Zagrebački madrigalisti, 1983. – 1988. Simfonijskoga orkestra RTZ-a, 1988. – 1991. Zbora i Simfonijskoga orkestra RTV Beograd te od 2006. Opere b. b. Zagreb. Snimio je oko 5000 minuta trajnih snimaka za radio i televiziju te velik broj nosača zvuka, a bio je i predsjednik žirija u glazbenim TV showovima Do posljednjeg zbora i Maestro.
Dobitnik je nagrada Milka Trnina 1977., Josip Štolcer Slavenski 1978., Vladimir Nazor 1995., grada Varaždina 1983., 1986. i 1995., Zlatno zvono 2001. te za životno djelo Hrvatskoga društva glazbenih i plesnih pedagoga 2008., Glazbenih svečanosti hrvatske mladeži u Varaždinu 2012. i nagrade Porin za životno djelo 2013.

Maestro Kranjčević u svojih pet sezona između ostaloga dirigira velika djela baroknoga repertoara. Godine 1984. Zagrebački simfoničari gostuju u Saveznoj Republici Njemačkoj, a razdoblje je to još nekih iznimno zanimljivih programskih iskoraka, između kojih se izdvaja scenska izvedba muzičke drame Rajnino zlato, koju 1984. u dvorani Lisinski postavlja Lovro pl. Matačić.


1989. - na mjesto šefa dirigenta Simfoničara vraća se Pavle Dešpalj, ovaj put i kao počasni šef dirigent, da bi orkestar vodio sljedeće četiri sezone. 20.  listopada 1990. orkestar nastupa prvi put pod imenom Zagrebački simfoničari Hrvatske radio-televizije. Sljedeća je godina programski bila u znaku Mozartove obljetnice, ali i proglašenja samostalnosti Republike Hrvatske.


1991. – koncerti u ugroženim gradovima Hrvatske

Od jeseni 1991. Zagrebački simfoničari uz nastojanje da održe koncertnu sezonu u Zagrebu nastupaju i u najugroženijim gradovima Hrvatske – 1991. u Osijeku pod ravnanjem Pavla Dešpalja, 1992. u Osijeku pod ravnanjem Hans-Reinera Forstera, a u Karlovcu, Sisku, Zadru, Šibeniku i Đakovu pod vodstvom Freda Buttkewitza.
Održavaju koncerte dobrotvornog i promotivnog karaktera i izvan Hrvatske, te tako brane domovinu i grade sliku o Hrvatskoj kao dijelu Europe – godine 1992. orkestar svira dva puta u Berlinu, zatim u Münchenu, Salzburgu i Innsbrucku.

Zbog tog su svoga djelovanja Simfoničari odlikovani poveljom Predsjednika RH za posebne zasluge.



1992. - šef dirigent Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije postaje Nikša Bareza

Dirigent Nikša Bareza (Split, 1936.) dirigiranje završio na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Usavršavao se u Zagrebu te na Mozarteumu u Salzburgu. Korepetitor u Zagrebačkoj operi od 1957., dirigent je od 1959., a od 1965. direktor. Šef dirigent Simfonijskog orkestra HRT-a bio je od 1992. – 2011. Djeluje i u inozemstvu (Zürich, Sankt Peterburg, Graz). Stalni dirigent Hamburške opere i milanske Scale i šef dirigent Filharmonije Robert Schumann u Chemnitzu 2001. – 2007., od 2011. gostujući je šef dirigent Opere u Ciudad de Méxicu, a od 2014. Ponovo je ravnatelj Opere HNK-a u Zagrebu. U svojoj karijeri posebnu pozornost posvećuje hrvatskoj glazbenoj baštini i novim ostvarenjima hrvatskih skladatelja, čije je mnoge skladbe (pra)izveo i snimio za radio i televiziju. U hrvatskoj diskografiji osobito je zapažena njegova ploča Alpske simfonije Richarda Straussa u izvedbi Simfonijskog orkestra HRT-a. Dobitnik je, među ostalima, više nagrada za životno djelo: Porin 2008., Vladimir Nazor 2009., Lovro pl. Matačić 2014. te nagrade Grada Zagreba 2011.

Maestro Bareza u punih je 18 sezona ostvario respektabilan popis standardnog simfonijskog repertoara, rijetko izvođenih djela, suvremenih skladbi i opernoga repertoara. Uz Barezu su u njegovom razdoblju orkestrom najčešće dirigirali Mladen Tarbuk (od 1998, a od 2000. u svojstvu prvog dirigenta) i Tonči Bilić (od 1999.) uz brojne gostujuće dirigente, među kojima su najčešći gosti bili Fred Buttkevitz, Klaus Arp, Christian Ehwald i Julian Kovačev.




2011. –  do 2012. godine još jednom mjesto šefa dirigenta preuzima Pavle Dešpalj.



2013. – nagrada Judita 59. Splitskog ljeta


Simfonijski orkestar HRT-a dobitnik je nagrade Judita  na 59. Splitskom ljetu za koncert kojim je ravnao maestro Aleksandar Marković, a u solističkoj je ulozi nastupila ugledna hrvatska pijanistica Martina Filjak. Na programu nagrađene izvedbe bio je Koncert za klavir i orkestar  Dore Pejačević (riječ je o prvom klavirskom koncertu u povijesti hrvatske glazbe koji je nastao 1913.) te Simfonijski diptih  (Sablasti i Sunčana polja) Blagoja Berse.

Obrazloženje nagrade: Koncert Simfonijskog orkestra HRT-a pod ravnanjem maestra Aleksandra Markovića, nazvan 'Sunčana polja' predstavio je djela hrvatskih skladatelja Dore Pejačević i Blagoja Berse čime je zaslužio dodatnu pozornost. Pijanistica Martina Filjak, solistica u Koncertu u g-molu za klavir i orkestar Dore Pejačević, iskazala je osobitu snagu umjetničkog izričaja i potvrdila da je vodeća hrvatska pijanistica. Vrlo uigran i potpuno spreman orkestar vodio je vrsni glazbeni znalac Aleksandar Marković darujući nam raskošnu paletu opajajućeg simfonijskog zvuka.


2015.  – šef dirigent postaje Enrico Dindo, talijanski violončelist i dirigent



Enrico Dindo (Torino, 16. ožujka 1965.) rođen je u obitelji glazbenika. Violončelo je počeo učiti sa šest godina. Diplomirao je na Konzervatoriju Giuseppe Verdi u Torinu, te se usavršavao kod Egidia Rovede i Antonija Janigra. Od 1987. do 1998. bio je glavni violončelist Orkestra milanskog Teatro alla Scala. Dobitnik je prve nagrade na natjecanju Rostropovič u Parizu 1997., pri čemu je slavni ruski umjetnik izrekao: 'Dindo je violončelist iznimnih kvaliteta, potpun umjetnik i oblikovan glazbenik s izvanrednim tečnim zvukom i divnim talijanskim glasom.'

Prvi koncert Enrico Dindo u ulozi šefa dirigenta Simfonijskog orkestra HRT-a, bio je 1. listopada 2015. Na programu koncerta kojim je maestro Dindo počeo mandat, a koji još uvijek traje, bili su Prvi koncert za violončelo i orkestar u Es-duru, op. 107, u kojemu je nastupio u dvostrukoj ulozi – kao dirigent i kao solist, te Sedma simfonija Ludwiga van Beethovena.
 
Uz njega orkestrom ravnaju cijenjeni domaći i strani dirigenti – Patrick Gallois, flautist i dirigent, Daniel Smith, Pavle Dešpalj, Pascal Rophé, Aleksandar Marković, Ivan Repušić, Stanislav Kočanovski, Mladen Tarbuk, Pierre-André Valade, Diego Matheuz, Ari Rasilainen, Daniel Kawka, André de Ridder, György Györiványi Ráth, Pierre-André Valade, Tito Ceccherini, Ivan Josip Skender, Ivo Lipanović, Berislav Šipuš…

Obljetnička sezona 2019./2020. u kojoj Simfoničari obilježavaju svoj 90. rođendan, njegova je peta sezona uz orkestar s kojim je u veljači ove godine gotovao u Piacenzi.