Jazz orkestar HRT-a - sami svoji skladatelji

Sinoć je punoj dvorani Gorgona zagrebačkog MSU-a, Jazz orkestar HRT-a pod vodstvom svojeg umjetničkog voditelja Mirona Hausera, predstavio djela svojih članova.

Sinoć (srijeda, 12. prosinca) u punoj dvorani Gorgona zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti (MSU), Jazz orkestar Hrvatske radiotelevizije (HRT) pod vodstvom svojeg umjetničkog voditelja Mirona Hausera, održao je još jedan u nizu koncerata Jazz ciklusa.

Na programu su bila djela članova orkestra koji su se osim kao vrsni izvođači, svaki na svojem instrumentu/ima, pokazali i kao vrlo vješti i daroviti skladatelji i aranžeri. Ove sezone dogovoreno je da se kao autori predstave Mario Bočić, Luka Žužić, Joseph (Joe) Kaplowitz, Elvis Penava, Mihael Györek i Miro Kadoić.



Koncert je otvorila skladba Calcination Marija Bočića u aranžmanu Joea Kaplowitza, uslijedili su autorski radovi Luke Žužuića – The Mist  i Josepha Kaplowitza – Lucia's Theme, skladba Funny Elvisa Penave u aranžmanau Joea Kaplowitza, zatim Notice Mihaela Györeka u aranžmanu Luke Žužića, dvije autorske skladbe Mire Kadoića – Moment Line of Action i Dvanaest godina čekanja, a službeni dio koncerta zatvorila je skladba Candide pour tout le monde ili kako ju autor Mario Bočić prevodi – Optimizam za cijeli svijet, koju je aranžirao Luka Žužić.

Nakon snažnog pljeska i uzvika odobravanja publike koja je između mnogih događanja u gradu odabrala domaću jazz poslasticu, kao dodatak odsvirana je skladba Nostalgia for the Future  Mire Kadoića u aranžmanu Mirona Hausera koja je dodatno oduševila sve prisutne u dvorani, a vjerujemo i one koji su odabrali koncert pratiti u izravnom radijskom prijenosu urednice Darie Hodnik Marinković na Trećem programu Hrvatskog radija. U svojim skladbama autori su se predstavili i kao solisti koji su naizmjence s kolegama svojim solima, često i na različitim instrumentima, oduševljavali punu Gorgonu.

Bila je to večer hrvatske jazz glazbe i članova Jazz orkestra HRT-a koji svojim koncertima pokazuju da su u svakom trenutku i svakoj situaciji spremni odgovoriti na izazove, bez obzira o kojem se podžanru, i ne samo, jazza radi. Jedan koncert godišnje premalo je da bi pokazali sve što mogu i što su ostvarili u tom razdoblju. Sinoć su ponudili samo dio svojega stvaralaštva, ali, prema njihovom mišljenju, ono najbolje.