07:01 / 06.02.2021.

Autor: Davor Hrvoj /A. V.

Posveta Jazz orkestra HRT-a stvaralaštvu Toshiko Akiyoshi

Toshiko Akiyoshi

Toshiko Akiyoshi

Foto: promo / promo

Japansko-američka jazz glazbenica, četrnaest puta nominirana za nagradu Grammy, Toshiko Akiyoshi, dobitnica je mnogobrojnih japanskih nagrada, prva je Japanka dobitnica New York City's Liberty Award i prva žena proglašena najboljim aranžerom i skladateljem u časopisu Downbeat na čijim su ljestvicama njezin orkestar i njezini albumi također zauzimali prva mjesta. Vlasnica je ugledne titule NEA Jazz Master američke Nacionalne umjetničke zaklade. Njezinu glazbu, u srijedu, 10. veljače od 20 sati, uz izravni prijenos na Trećem programu Hrvatskoga radija, izvodi Jazz orkestar Hrvatske radiotelevizije (HRT) pod vodstvom Mirona Hausera.

Toshiko Akiyoshi rođena je 1929. u Liaoyangu, u kineskom dijelu Mandžurije. Klavir je počela učiti svirati kao šestogodišnjakinja, a deset godina poslije, dolaskom u Japan, zaljubila se u jazz i počela je nastupati svirajući u tom idiomu. Početkom pedesetih godina 20. stoljeća počela je profesionalno koncertirati.


Tijekom japanske turneje skupine Norman Granz Jazz at the Philharmonic 1952., zamijetio ju je Oscar Peterson i preporučio Granzu da je snimi za ploču. Zahvaljujući tome, preselila se u SAD i kao prva Japanka studirala na uglednoj visokoj glazbenoj školi Berklee.


Dolaskom u New York postala je zapažena jazz pijanistica, a dolaskom u Los Angeles, početkom sedamdesetih, i slavna aranžerka i voditeljica big banda. Njezina su djela izvodili jazz, ali i poznati orkestri klasične glazbe, primjerice North Carolina Symphony Orchestra, Hawaii Symphony Orchestra i Portland Symphony Orchestra. Jazz orkestri što ih je vodila sa suprugom, flautistom i tenor saksofonistom Lewom Tabackinom, ubrajaju se među najbolje u drugoj polovici dvadesetog stoljeća. Prvi je utemeljila 1972. u Los Angelesu gdje je djelovala do 1982. kad se vratila u New York i vodila orkestre sastavljene od njujorških glazbenika. U glasovanju kritičara uglednog časopisa DownBeat njezin je orkestar proglašen najboljim u 1976. U big band formaciji snimila je dvadeset i dva albuma.

Toshiko Akiyoshi je i cijenjena skladateljica te aranžerka jedinstvenog autorskog pristupa. Jazz orkestar HRT-a izvodit će isključivo njezine skladbe i aranžmane. “Ne smatram se profesionalnom skladateljicom”, kaže. “Ja sam samo jazz skladateljica. Ne radim ništa drugo. Ne pišem glazbu ni za koga osim za sebe. Smatram da je pisanje jazz glazbe drugačije od bilo kojeg drugog skladanja. Ono što čuješ kao slušatelj treba pretočiti u ono što pišeš kao skladatelj. Nisam zainteresirana za skladanje glazbe ugođaja ili glazbe za filmove. Kod jazza skladatelj mora pisati za određeni orkestar ili osobu, svirača.” Upravo zato vodila je vlastiti orkestar.


Za stvaralaštvo Toshiko Akiyoshi važne su dvije vrste glazbe: ona Dukea Ellingtona, i to iz ranog razdoblja njegove karijere, te tradicijska glazba. “Ellingtonova glazba iz ranih dana ima nevjerojatnu snagu”, rekla je. “To nazivamo programatskom glazbom, a poznatija je u svijetu klasične glazbe. Neka njegova djela koja donose priču, primjerice Black and Tan Fantasy, ubrajamo u takvu glazbu. Posebice se bavim pričanjem priča. U mojem slučaju to je, primjerice, suita Minamata koja govori o trovanju japanskih sela, jer je kemijska industrija ispuštala otrove. Radi se o socijalnim pitanjima. Željela sam ispričati priču o tome. U tom slučaju najprije sam bila slušateljica, a zatim sam osjetila potrebu da pošaljem poruku. Iz te točke počela sam kreirati djelo. Duh je proces koji prethodi mojem skladanju. Kad skladam, iznimno mi je važno da znam tko će biti solist. Zato sam voljela big bandove Counta Basiea i Dukea Ellingtona. Oni su radili na isti način. To je odnos kakav imaju, primjerice, džokej i konj. Ako i konj i džokej nisu dobri, nećete pobijediti. Ako nemate dobre soliste, nećete imati dobar big band. Moram poznavati glazbenike koji će izvoditi moju glazbu da bih znala kako ću je pisati.”


Toshiko Akiyoshi iznimno je cijenjena i kao aranžerka. Njezino je mišljenje da skladanje i aranžiranje nisu odvojivi. ”Pitam se zašto ih ljudi odvajaju. Možda zato što tradicionalni jazz proistječe iz pjesme, a zatim dolazi orkestracija za orkestar. Tako je i u klasičnoj glazbi. Beethoven nije pisao skladbe očekujući da će netko drugi pisati orkestracije. Ne! Sve je radio sam. To je glazba. I ja je osjećam na taj način. Iznimka je tradicionalni jazz u kojem skladba proizlazi iz pjesme.”


Još u losangeleskom razdoblju, Toshiko Akiyoshi počela je provoditi istraživanja u svojim skladbama i aranžmanima spajajući motive japanske glazbe s jazzom koji je bio osnova njezina stvaralaštva. “Oduvijek sam voljela zvuk japanskih bubnjeva i željela sam ih koristiti u svojoj glazbi”, rekla je. “Godine 1974. čula sam priču o poručniku japanske vojske koji je pronađen na Filipinima gdje se skrivao ne znajući da je rat završen. Nadahnuta tim događajem napisala sam skladbu Kogun u kojoj sam upotrijebila elemente japanske glazbe. Slušala sam snimke na kojima su bili korišteni razni stilovi japanske glazbe. Trebalo mi je puno vremena da proučim glazbene sljedove tih stilova. Naime, neki su važni elementi u japanskoj glazbi prikriveni. Japanska glazba ima puls, ali teško je odrediti gdje se nalazi, osim ako niste Japanac koji se bavi japanskom glazbom. On se nalazi negdje postrance.”

Koncert Jazz orkestra HRT-a održava se bez publike, uz poštivanje epidemioloških mjera uz izravni prijenos na Trećem programu Hrvatskoga radija. Televizijska snimka bit će emitirana u jednom od termina rezerviranim jazz glazbu na Trećem programu Hrvatske televizije. 

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!