Enrico Dindo i Pascal Rophé

Četvrtak, 15. prosinca 2022. u 19.30

Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog 

Simfonijski orkestar HRT-a

Muški zbor HRT-a

Pascal Rophé, dirigent

Enrico Dindo, violončelo

Maximilian Vogler, tenor

Edward Elgar: Koncert za violončelo i orkestar u e-molu, op. 85

Franz Liszt: Simfonija Faust, S. 108

Donedavni šef dirigent Simfonijskog orkestra HRT-a, maestro Enrico Dindo vraća se u Majstorski ciklus kako bi se, kao solist na violončelu, udružio s novim šefom dirigentom, Pascalom Rophéom!

Koncert za violončelo i orkestar u e-molu, op. 85 Edwarda Elgara djelo je koje je Enrico Dindo u više navrata i svirao i dirigirao, pa će i u ovoj suradnji s maestrom Rophéom nesumnjivo pokazati svu raskoš svojega talenta i iskustva. Riječ je o Elgarovom posljednjem velikom ostvarenju, nastalome neposredno nakon Prvog svjetskog rata, kontemplativnog i elegičnog karaktera. U vrijeme nastanka, 1919., Elgarov izričaj pomalo je bio zastario, a recepciji Koncerta nije pomogla ni katastrofalna praizvedba, do koje je došlo zbog nedovoljno pokusa. Tek 1960-ih, zahvaljujući izvedbama i snimkama violončelistice Jacqueline du Pré, Koncert je privukao pažnju glazbene javnosti te ušao u repertoar vodećih violončelista.

Zaokupljen koncepcijom simfonijske pjesme, Franz Liszt je 1854. napisao orkestralno remek djelo - Simfoniju Faust. Nadahnuta francuskim prijevodom drame Faust Johanna Wolfganga von Goethea, ali i Faustovim prokletstvom Hectora Berlioza, djelo punoga naslova Simfonija Faust, u tri karakterne slike prema Goetheu: Faust, Gretchen, Mephistopheles koncipirana je kao niz od tri simfonijske pjesme povezane zajedničkim temama i idejama. Lisztova namjera nije bila glazbeno prepričavanje Goetheove drame već stvaranje portreta triju glavnih protagonista, pri čemu se pokazao kao izvanredan majstor orkestracije, tematske, tonalitetne i motivske razrade te prikaza karaktera. Nakon praizvedbe, vjerojatno kao rezultat pojedinih komentara i kritika, Liszt je poduzeo znatnu reviziju djela. Dodao je trube, trombone i udaraljke, te novi završetak – Chorus Mysticus - za tenor i muški zbor na tekst preuzet iz drugoga dijela Goetheove drame. Takva je verzija prvi put izvedena 1857. u povodu otkrivanja spomenika Goetheu i Schilleru u Weimaru, no Liszt ni nakon toga nije bio u potpunosti zadovoljan, te je u još dva navrata, tijekom sljedećih dvadesetak godina, unosio izmjene.

Pojedinačne ulaznice po cijeni od 40 kn (5,31 €) i 60 kn (7,96 €) (prema FIKSNOM TEČAJU KONVERZIJE 7,53450 kn) dostupne su na ulaznice.hr i na blagajni Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog.

Za umirovljenike, studente i skupne posjete (više od 15 ulaznica) odobravamo popust od 40 %.Osobama s invaliditetom, uključujući i osobu u pratnji, odobravamo popust od 50 %.

Izravni prijenos na Trećem programu Hrvatskoga radija.