Preminuo je maestro Pavle Dešpalj

„U ovo vrijedno djelo uložio sam veliki trud i sudbina je htjela da ovo bude moje zadnje veliko ostvarenje pred publikom i zapisom.“

Riječi su to za koje je maestro Pavle Dešpalj (18. lipnja 1934. – 16. prosinca 2021.) želio da budu objavljene uz CD izdanje cjelovite verzije opere Porin koju je tijekom ožujka i lipnja 2019. studijski snimio sa solistima, Zborom i Simfonijskim orkestrom HRT-a u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Bila je to kruna rada započetog za koncertnu izvedbu opere upriličenu nešto prije, u ožujku iste godine. Izdanje ovjenčano diskografskom nagradom Porin za najbolju produkciju postalo je tako oproštaj maestra Dešpalja ne samo od Zbora i Simfonijskog orkestra HRT-a već i od čitave hrvatske glazbene scene.

Svestrani glazbenik, dirigent, skladatelj, pedagog i kreator glazbenog života, akademik trajno vezan uz grad svojega djetinjstva – Zadar, blistavu umjetničku karijeru gradio je u tri grada na tri kontinenta, Zagrebu, Orlandu na Floridi i Tokiju. No, od samoga je početka karijere bio vezan za ansamble HRT-a. Godine 1962., samo dvije godine nakon diplome iz kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Stjepana Šuleka, preuzeo je mjesto šefa dirigenta tadašnjeg Komornog i Simfonijskog orkestra Radio-Zagreba. I ranije je s njima surađivao, a to prvo, petogodišnje razdoblje u kojemu ih je predvodio obilježila su repertoarna raznolikost, brojna gostovanja i suradnje s nekima od najuglednijih svjetskih solista i dirigenata. Godine 1967. odlučio se za nastavak karijere u inozemstvu. I nakon povratka u domovinu 1981., zadržao je čvrste veze s nekima od ponajboljih međunarodnih orkestara i kulturnih institucija. Surađivao je, kao gost ili kao šef dirigent vjerojatno sa svim orkestrima i ansamblima u Hrvatskoj, ostavivši snažan trag svoje privatne i umjetničke osobnosti. Godine 1989., vratio se na čelo tadašnjih Zagrebačkih simfoničara RTZ, najprije kao počasni, a ubrzo i kao šef dirigent sa svim pripadajućim obavezama, predvodeći ga i u ratnim okolnostima, svjedočeći i njegovu preimenovanju u današnji Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije.

Brojne obaveze vodile su ga nakon 1992. dalje, i u domovini i inozemstvu, donoseći mu prestižne nagrade; uz ostalo bio je počasni građanin Daytona Beacha na Floridi, professor emeritus Tokijskog nacionalnog Sveučilišta i redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Put ga je i treći put doveo do pozicije šefa dirigenta Simfonijskog orkestra HRT-a: od 2011. do 2012. godine, da bi potom ostao tijesno povezan s Orkestrom, ali i Zborom u zajedničkim programima, kao počasni šef dirigent.

Svoje golemo dirigentsko iskustvo maestro Pavle Dešpalj je i nakon 2012. redovito i rado dijelio s glazbenicima HRT-a. Nije propuštao odati počast svojemu profesoru Stjepanu Šuleku (za album u seriji Šefovi dirigenti Simfonijskog orkestra HRT-a izabrao je upravo djela Stjepana Šuleka), a 2014. je kao skladatelj i kao dirigent uz njih proslavio svoj 80. rođendan vlastitim skladbama. Nagrađivana diskografija uključuje i peterostruki album Stjepan Šulek (1914. – 1986.): 8 simfonija (nagrade Porin za izvedbu i najbolji tematsko–povijesni album 2014.).

Maestro Dešpalj uvijek se rado i redovito odazivao nastupima uz „prijateljski, najljudskiji orkestar u Zagrebu“, kako je opisao članove Simfonijskog orkestra HRT-a za gostovanja u emisiji Maestro 2014. Tek 2019., spomenuti rad na operi Porin stavio je točku na veliko poglavlje zajedničke povijesti.

"Dragi maestro Dešpalj, velik Dirigent i velik Čovjek. Simfonijski orkestar HRT-a ga je neizmjerno poštovao i volio. Njegov dirigentski štapić je imao čarobnu moć da iz svakog glazbenika izvuče ono najbolje što ima. Nadnaravna, božanska muzikalnost, savršen sluh, britki humor popraćen cinizmom, usputna rečenica gudačima „Ne svirajte taj gis sa praznom žicom.“ – samo je mali dio u mozaiku sjećanja na Maestra. Ostavio je neizbrisiv trag u našim srcima. Na nama je da ga se sjećamo s ljubavlju i poštovanjem." (Mirjam Pustički Kunjko, koncertna majstorica Simfonijskog orkestra HRT-a)