Odlazak Vere Svobode (1936. - 2024.)

1. travnja 2024., u 88. godini, preminula velika glazbenica Vera Svoboda. Ime svojega rodnog Osijeka i Slavonije pronosila je svijetom kroz jedinstvene interpretacije zabavnih, narodnih i starogradskih pjesama koje je tumačila s osobitom toplinom i ljubavlju. Mnogim generacijama s ovih prostora upravo je ona bila simbol tih pjesama i nostalgije koju nose. Pamtimo mnoge njezine nastupe uz Tamburaški orkestar HRT-a i maestra Sinišu Leopolda; posljednji je bio koncert u Studiju Bajsić na HRT-u 2018. godine, Slavoniji u čast. 

U rodnom Osijeku stekla je glazbeno obrazovanje i završila studij engleskog jezika. Pjevati je počela već sa šesnaest godina, na Radio Osijeku te u kazališnim predstavama. S vremenom su učestali i nastupi na festivalima zabavne i tamburaške glazbe, a sedamdesetih godina prošloga stoljeća dosegla je status velike zvijezde na prostorima nekadašnje Jugoslavije. Snimila je brojne nosače zvuka, a za potrebe HRT-a zabilježila je više od tristo narodnih, starogradskih, zabavnih i domoljubnih pjesama. Dobitnica je niza nagrada i priznanja, među kojima su Odlikovanje Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za doprinos u kulturi te Porin za životno djelo.

Mnoge starograske pjesme za nju je priredio njezin suprug Julije Njikoš, priznati hrvatski skladatelj, melograf i organizator koji nas je napustio prije četrnaest godina, a s kojim je Tamburaški orkestar HRT-a također blisko surađivao.  Svoju glazbu posvetio joj je i maestro Siniša Leopold.

„S gospođom Verom Svobodom sam surađivao i prijateljevao dugi niz godina. Krajem sedamdesetih godina prošloga stoljeća s Tamburaškim orkestrom HRT-a često je snimala starogradske, narodne i tamburaške pjesme za potrebe Hrvatskog radija. Kada sam postao dirigent orkestra, prvi nastupi pred publikom i brojna televizijska snimanja realizirana su upravo s posebnom gošćom – Verom Svobodom. Najviše je pjevala svojoj Slavoniji i svojoj domovini Hrvatskoj.

Imao sam veliku čast i osobito zadovoljstvo posvetiti joj nekoliko pjesama koje je ona uvijek na svoj osobit način interpretirala. Diko moja, kad ćemo na sijelo, Iločka zemlja je sveta, Nek' se zna kad Slavonija slavi, Mansarda mali stan, I bit će Vukovar, Šokački nokturno, Dan plavetan kao lan… samo su neke od vječnih melodija koje je Vera Svoboda pjevala po cijeloj Hrvatskoj i diljem svijeta. Savršena dikcija, naglašena uvjerljivost izvedbe i pritajena istinska emocija prisutni su u svakom njenom nastupu. Desetljećima je bila glavna predstavnica starogradskih pjesama, a svijetu glazbe je na najoriginalniji način široj publici približila senzibilitet slavonskog melosa.

Kao što je njezin suprug Julije Njikoš svojim likom i djelom ostavio neizbrisiv trag u našoj glazbenoj umjetnosti, tako je i njegova Verica odavno postala i ostala kraljica hrvatske tradicijske glazbe.

Pjesma koju je gospođa Vera Svoboda uvijek s radošću pjevala je Jedna je Hrvatska… jedna je i Vera Svoboda.“ (Siniša Leopold)