Večer glazbala i njihovih graditelja

Sinoć je Tamburaški je orkestar HRT-a pod ravnanjem Siniša Leopolda u ciklusu 'U ozračju tambure' odao je počast glazbalima i graditeljima koji gaje posebnu naklonost prema tamburi.

Sinoć (nedjelja, 1. ožujka) Tamburaški je orkestar Hrvatske radiotelevizije (HRT) pod ravnanjem svog šefa dirigenta Siniša Leopolda u svom koncertnom ciklusu U ozračju tambure odao je počast glazbalima i graditeljima koji gaje posebnu naklonost prema tamburi bez kojih bi hrvatska glazbena baština bila mnogo siromašnija.

Koncert, održan u Studiju Bajsić na zagrebačkom Prisavlju, bio je posvećen glazbalaru Ivanu Zanjku i njegovim kolegama po struci, graditeljima instrumenata na kojima se izvode glazbena djela. Svojim izradama i uslugama restauracije i rekonstrukcije glazbenih instrumenata, majstori glazbalari značajno utječu na konačan ishod svakog nastupa glazbenika instrumentalista. Boja, čistoća, ujednačenost i jačina tona, karakter i osobnost svakog instrumenta upravo ovise o umješnosti graditelja. Konačan oblik i izgled svakog instrumenta također kreira glazbeni arhitekt – glazbalar koji svoje umjetničko djelo nastoji oblikovati u što skladniju cjelinu, ističe maestro Leopold. Publici u studiju Bajsić Orkestar i maestro Leopold predstavili su instrumente nastale iz radionica Zanjko, Biškup, Zwirn, Glazbala Gojmerac ali i ona iz Centra za tradicijska glazbala Hrvatske.


                                                                                 Ivan Zanjko i Ljiljana Vinković

Glavni slavljenik Ivan Zanjko, koji proslavlja 40. obljetnicu svoga iznimnog stvaralaštva, u razgovoru s voditeljicom koncerta Ljiljanom Vinković otkrio je publici i slušateljima izravnog prijenosa na Prvom programu Hrvatskog radija, što ga je motiviralo da se počne baviti izradom instrumenata – Sve počelo i nastalo iz inata.

Ivan Zanjko iz Gornjeg Mihaljevca, po struci profesor fizike, kemije i biologije, oduvijek je želio svirati violinu, no krajem II. svjetskog rata, kao desetogodišnjem dječaku, granata mu je raznijela lijevu šaku, pa je svoju želju za sviranjem, nakon odlaska u mirovinu, zamijenio izradom gudačkih instrumenata. Sa svojih 40-ak godina, počeo je s doškolovanjem kako bi postao graditelj violina. U tome ne samo da je uspio nego je dokazao da se i samo s jednom rukom može izraditi savršena violina. Prvo se dvije godine privatno školovao u Grazu, zatim u Beču te se na koncu uputio u Cremonu, na najveću akademiju za izradu umjetničkih violina. Od tada pa do danas izradio je više od 200 vrhunskih gudaćih instrumenata.


                                                           Učenik i učitelj - Dario Biškup i Ivan Zanjko

Biranim programom Tamburaški orkestar HRT-a i gosti predstavili su svoje instrumente u najboljem svjetlu te tako odali priznanje njihovim graditeljima. Ivan Koprić odsvirao je s Tamburašima na braču kojeg je sam i izradio, Humoresku K. Avksentjeva u obradi Veljka Valentina Škorvaga. Gudački kvartet, u sastavu Dunja Bontek, prva violina, Antun Stašić, druga violina, Emil Gabrić, viola i Klara Petrić, violončelo, koji je svirao na Zanjkovim violinama i violončelu kojeg je izradio Dario Biškup praizveli su Mursku priču 2 za kvartet i tamburaški orkestar Bože Potočnika. A sinoć je prvi puta javnosti predstavljen i Koncertni stavak za petožičani brač i tamburaški orkestar Filipa Novosela koji se predstavio i kao solist na braču iz radionice obitelji Zwirn. Svestrani Dubravko Češnjak, inače prva tambura Orkestra, predstavio se i kao solist na mandolini koji je predvodio i mandolinski sastav članova Tamburaškog orkestra HRT-a (Dubravko Češnjak, prva mandolina, Mario Fistrić, druga mandolina, Miroslav Regović, mandola, Krsto Lalić, gitara i Pere Ištvančić, kontrabas). U Tanacu Tomislava Uhlika, Josip Križanić i Stjepan Večković svirali su sopile koje su sami i izradili, a Večković je tradicionalnom Bilo jednom u obradi Siniše Leopolda predstavio još frule i gajde.


                                                                             Farkaševa tambura

Uz tamburaški orkestar publika je sinoć uživala i u gucima, gudačkom sastavu sastavljenom od dvije ili tri violine uz pratnju bugarije i bajsice, trostrunog basa veličine violončela. Guci su u 18. stoljeću bili izvorni tradicijski glazbeni sastavi koji su dominirali u središnjem i sjevernom dijelu Hrvatske. Danas su guci nepravedno u sjeni raznih kombiniranih sastava te ih se vrlo rijetko može čuti i vidjeti na pozornici. Ministarstvo kulture uvrstilo je guce u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, a također su kandidirani za UNESC-ov Registar nematerijalne kulturne baštine. Uz guce je Tamburaški orkestar HRT-a svirao na tzv. farkaševim tamburama kojih gotovo da više i nema, a specifične su po tome što imaju dvostruke žice.

Da ne bude sve samo na instrumentima pobrinuli su se gosti pjevači – vokalni sastav Samoborke, koje su uz orkestar otpjevale Starinske kapele (Tomislav Jozić – Joža Prudeus – obr. Miljenko Prohaska) i tradicionalnu Grad se beli  u obradi Zlatka Potočnika te Bojan Jambrošić i Danijela Pintarić izvedbom tradicionalne Mura, Mura također u Potočnikovoj obradi. Za kraj koncerta, kao dodatak publici koja nije štedjela dlanove tijekom cijele večeri, izvedena je skladba Pod starim krovovima s nedavno izdanog albuma Kajkavski biseri Bojana Jambrošića i Tamburaškog orkestar HRT-a koji je nominiran za 27. Glazbenu nagradu Porin u kategoriji Najbolji album tamburaške glazbe.


                                                       Bojan Jambrošić ispred Tamburaškog orkestra HRT-a