Enrico Dindo i Simfonijski orkestar oduševili pun Lisinski

Sinoć je Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije (HRT) pod ravnanjem šefa dirigenta Enrica Dinda održao koncert svojega Majstorskog ciklusa u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.

Maestro Enrico Dindo za sinoćnji je rasprodani koncert odabrao francuski repertoar koji uvijek plijeni pažnju zagrebačke publike. Na programu su bila djela Mauricea Ravela i Hectora Berlioza.

Koncert je otvoren svevremenskom klasičnom uspješnicom – Bolerom. Jedan od najboljih predstavnika modernog orkestralnog virtuoziteta, Maurice Ravel, Bolero je skladao na narudžbu balerine Ide Rubinstein za njezinu baletnu družinu. Ravel ga je pisao u jesen 1928., a premijerno je izvedena sa senzacionalnim uspjehom 22. studenoga te godine u pariškoj Operi u koreografiji Bronislave Nižinske i scenografiji Alexandera Benoisa. Prvu koncertnu izvedbu u Parizu 11. siječnja 1930. s Orkestrom Lamoureux vodio je Ravel, a ipak, za izuzetnu popularnost ove skladbe, 'kriv' je dirigent Arturo Toscanini koji je Bolero s Njujorškom filharmonijom premijerno izveo u Americi kao i na njihovoj europskoj turneji. Koliko god Bolero  djeluje jednostavno i ima zarazan ritam, pjevnu i pamtljivu temu, promjene koje se događaju u instrumentalnim bojama i neprekidnom crescendu velikog orkestra ono je što Bolero  čini jednim od najpopularniji skladbi našeg vremena. Osjetilo se to i sinoć kada su za svoju izvedbu maestro Dindo i Simfonijski orkestar HRT-a nagrađeni snažnim pljeskom kao i uzvicima odobravanja.



Koncert je nastavljen još jednim djelom koji traži puni sastav velikog orkestra – Fantastičnom simfonijom  Hectora Berlioza koja nosi podnaslov Epizoda iz života umjetnika, baš kao i svaki od pet stavaka: Sanjarenja/Strasti, Na plesu, Prizor na polju, Put k stratištu i Vještičje sijelo. Prva je to programna simfonija  u povijesti glazbe, koja je 1830. označila novo razdoblje estetike romantizma. Berlioz je u ovu simfoniju unio nove elemente i nova izražajna sredstva, a simfoniju je koncipirao u pet stavaka koje označava 'instrumentalnom dramom', uvodeći tako u simfoniju dramu sa svim fazama njezina razvoja, zapleta i raspleta. Uz svih pet stavka Fantastične simfonije, Berlioz prilaže i literarni tekst koji je sam napisao, a u kojem mladi umjetnik iznosi subjektivnu ispovijest svojeg odnosa prema dalekoj ljubavi, koji se od idealna doživljaja, u usijanoj umjetnikovoj fantaziji tijekom drame pretvara u izobličenu sliku – poznatom Vještičjem sijelu. Svaka slika mogla se sinoć gotovo vidjeti u nadahnutoj izvedbi Simfonijskog orkestra HRT-a pod vodstvom Enrica Dinda koji je sinoć još jednom pokazao zašto je miljenik zagrebačke publike koja ga je na kraju koncerta nagradila burnim pljeskom i ovacijama ne izlazeći iz dvorane dok maestro nije napustio pozornicu. 

Koncert se mogao pratiti u izravnom radijskom prijenosu urednice Gordane Krpan na Trećem programu Hrvatskog radija (HR3). Snimka prijenosa dostupna je u Slušaonici Hrvatskog radija do 6. prosinca, a televizijska snimka koncerta urednice Marije Ramljak i redateljice Vesne Fijačko Fodor moći će se pogledati na Trećem programu Hrvatske televizije (HTV3) u jednom od termina rezerviranim za klasičnu glazbu.