Zamara li angažiranost u glazbi današnju publiku?

I nakon više od 20 godina karijere Edo Maajka ne zazire od novih izazova, pa je rado prihvatio poziv Mirona Hausera za nastup u ciklusu Jazz orkestra HRT-a. Njegove dobro poznate hitove izabrane sa svih do sada objavljenih studijskih albuma čut ćemo u srijedu 2. listopada u novome ruhu za big band, zahvaljujući aranžmanima Luke Žužića, Brune Matić i Mirona Hausera. Kako protječu pripreme za danima unaprijed rasprodani koncert te još poneki detalj otkrio je Edo Maajka u pauzi probe u Studiju Bajsić na HRT-u.

Kako je došlo do suradnje s Jazz orkestrom HRT-a i koliko je to za Vas novo u odnosu na dosadašnja iskustva?

Zvali su me. Rekli su s kim su sve radili prije i naravno da sam pristao, cijenim Jazz orkestar HRT-a. Vrlo brzo i lako smo se međusobno uklopili, jer su aranžmani super. To jest izazov, jer su aranžmani dosta drugačiji od onoga na što sam ja navikao na koncertima, ali sam surađivao prije s par pojedinaca iz Jazz orkestra HRT-a: imao sam projekt Spomen ploča na kojem sam svirao s Lukom Žužićem i Mariom Bočićem, i nekim bivšim članovima orkestra. Žužić je radio većinu tih aranžmana na ploči, tako da sam imao već nekog dodira sa brass sekcijom. Prošlo je dosta vremena od toga, sad kad su me zvali, naravno da sam uskočio. Sad to zvuči puno raskošnije, puno bolje, i jedva čekam da vidim u srijedu kako ćemo se snaći pred publikom. Na probama je odlično. Ja volim bendove. Do sad sam imao dosta bendova u svojoj karijeri – pratećih bendova - i super mi je radit s njima. Lako se uklopim. Moja je karijera počela iz benda tako da obožavam taj način rada.

Čut ćemo 12 pjesama sa svih Vaših sedam studijskih albuma. Je li bilo teško reducirati izbor na tu brojku i kako ste surađivali s aranžerima?

Imam dosta albuma – ne znam koliko smo sve uspjeli pokriti, ali ima sa dosta. To je teklo tako da sam ja poslao Mironu neku svoju listu želja, onda je on meni poslao svoju listu želja, pa smo našli kompromis i napravili smo skupa podskup skupova iz ta dva popisa. Bojao sam se kako će zvučati neke pjesme koje su dosta komercijalne. Nisam bio za to da radimo aranžmane za Prikaze, za Bombu, za Pržiiii, ali su ti aranžmani super ispali, jako dobro, i jako sam sretan što sam pristao na to, jer stvarno zvuče odlično. Oni, aranžeri, su stvarno profesionalci, sami osjete kad nešto ne šljaka, kad je nešto prebrzo, presporo, kad tonalitet nečega nije u redu, kad ima previše pojedinosti, kad ima malo... 

Poznati ste po beskompromisnim, provokativnim tekstovima – hoćete li nešto mijenjati u tom smislu za ovu prigodu, ili - biste li pristali na cenzuru pjesama?

Ima psovanja... pogotovo na ploči No sikiriki od koje ove godine obilježavamo 20 godina. Ja mislim da na njoj ima najviše psovanja. Imamo par pjesama s te ploče, ali što mogu... Mogu jednostavno probat prestat, zatvorit usta, ali nemoguće je to. Ne možeš to napraviti, to isključiti. Ja nemam ništa protiv kad ljudi u sklopu radijskog programa stave cenzuru ili na neke psovke zalijepe neki biip ili kad ti maknu, izbrišu neku riječ, ali da mi to sami radimo, mislim da je to science fiction. To radim kad repam pred djecom, kad kod kuće vježbam i kći me gleda sa kauča i onda pred njom imam neku samocenzuru, to sam istrenirao. 

Jedan ste od pionira hip hopa na našim prostorima čiji su nastupi punili velike koncertne prostore poput Doma sportova i festivale poput Inmusica; koliko se ta glazbena scena promijenila od Vaših početaka do danas?

To dvoje se ne može usporediti. Mi, moja generacija, smo bili ovisni o radiju i televiziji. Ova generacija sada je neovisna o radiju i televiziji. Radio i televizija im mogu pomoći u karijeri, ali nisu ovisni o njima, postoji YouTube, postoje društvene mreže... Nisu ovisni ni o izdavačkim kućama, što je nevjerojatno. To moja generacija nije mogla zamisliti. Sad su skroz druga vremena, pogotovo što se tiče poslovnog dijela, nekreativnog. U tome su nas prešišali skroz, nova generacija je razvijenija od moje milijun puta. Ja volim poslušati sve što je novo, a slušam i sve što je staro i onda što god prolazi kroz mene prolazi kroz taj neki moj filter. Drago mi je učiti od njih, ima puno stvari za naučiti pogotovo u produkcijskom smislu, u smislu sounda, sve što mi je tu zanimljivo to upijem i to mi je dobrodošlo. Nije meni loša scena sada. Super je. Period od zadnjih jedno pet-deset godina je period mainstreama hip hopa. Hip hop je najslušanija muzika. Nemam što tražiti više. U mojim počecima to nije bilo tako. Ljudi koji su bili začetnici hip hop scene, ovi prije mene, su imali ogromnu količinu problema za napunit bilo kakav prostor. Sad većina ljudi sluša novi rap, to prolazi. 

Ima li smisla ići ukorak s današnjom scenom?

Ja sam zadovoljan svojim radom, što se tiče nekih suradnji s ljudima iz regije i što se tiče nekog storytellinga u mojim pjesmama, i što se tiče nekih socijalno-političkih tekstova i nekih mojih pokušaja da kroz tekstove budem društveno aktivan, a sad su skroz drugačija vremena. Sad kad se pokušavaš bavit angažiranošću u biti zamaraš publiku, i publika ti daje do znanja da je to zamaranje. Više se njeguje hedonizam u tekstovima i razbibriga. Možda tako i treba, možda je to neki krug, ne znam... kao kada je bio pop 1980-ih.

Koncert u Dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti je rasprodan. Izravni prijenos na Trećem programu Hrvatskoga radija i platformi HRTi.