14:11 / 17.02.2021.

Autor: Nataša Leverić Špoljarić / HRT

Massimo Quarta - maestro virtuoz uz Simfonijski orkestar HRT-a u Majstorskom ciklusu

Massimo Quarta i Simfonijski orkesar HRT-a u Laubi, 16. veljače 2021.

Massimo Quarta i Simfonijski orkesar HRT-a u Laubi, 16. veljače 2021.

Foto: Marija Štilinović / HRT

Simfonijski orketsar HRT-a svoj novi koncert iz Majstorskog ciklusa održat će u četvrtak, 18. veljače u 20 sati u Laubi. Zbog poštovanja epidemioloških mjera, koncert će se održati bez publike, no uz izravni prijenos na Trećem programu Hrvatskoga radija i na Trećem programu Hrvatske televizije. Gost Simfonijskog orkestra HRT-a je talijanski virtuoz violine i dirigent Massimo Quarta.

Četvrtak, 18. veljače 2021. u 20 sati

Lauba, prilaz baruna Filipovića 23a


Simfonijski orkestar HRT-a

Massimo Quarta, violina i dirigent


Rudolf Matz: Passacaglia za violinu i gudače

Camille Saint-Saëns: Havanaise za violinu i orkestar u F-duru, op. 83

Camille Saint-Saëns: Introdukcija i Rondo capriccioso u a-molu, op. 28

Georges Bizet: Simfonija u C-duru


Massimo Quarta na probi uz Simfonijski orkestar HRT-a

Massimo Quarta na probi uz Simfonijski orkestar HRT-a

Foto: Marija Štilinović / HRT

„Utjelovljenje elegancije“, riječi su kojima je American Record Guide opisao Massima Quartu, dok je Diapason ocijenio da „energija i senzibilnost njegova sviranja, čistoća njegova zvuka i elegancija dikcije lišena naglasaka, njegovu stilu daju nježnost i profinjenost kakva se rijetko čuje“.


Afirmiran kao jedan od najbriljantnijih talijanskih violinista svih vremena, Massimo Quarta stalni je gost uglednih međunarodnih festivala i orkestara. Nastupa s dirigentima kao što su Yuri Temirkanov, Myung-whun Chung, Christian Thielemann, Daniel Harding, Daniele Gatti, Vladimir Jurowski, Isaac Karabtchevsky i sir Peter Maxwell Davies. Djeluje i kao dirigent, pa je, uz ostalo, bio umjetnički i glazbeni direktor Filharmonijskog orkestra UNAM iz Mexico Cityja (OFUNAM) od 2016. do 2020. Nastupao je na čelu Kraljevske filharmonije iz Londona, Nizozemskog, Šenženskog, Sønderjyllandskog te Berlinskog simfonijskog orkestra, Orkestra talijanske Švicarske, Filharmonije Malaga, Jugozapadnonjemačkog komornog orkestra, Orkestra Arturo Toscanini iz Parme, Komornog orkestra Akademije Sveta Cecilija, Praškog komornog orkestra i Zagrebačke filharmonije.


Uz suradnju sa Simfonijskim orkestrom HRT-a, uskoro ga očekuju i nastupi uz nekoliko vodećih talijanskih komornih orkestara te novi diskografski projekti. Snimka Paganinijevih Šest violinskih koncerata (koje je izvodio kao solist i kao dirigent) smatra se referentnom zbog svojega inovativnog pristupa virtuozitetu. Kao solist i dirigent, uz Orkestar Haydn iz Bolzana, zabilježio je Violinske koncerte br. 4 i 5 Henrija Vieuxtempsa, a Mozartove koncerte za dva i tri klavira snimio je uz Kraljevsku filharmoniju iz Londona.


Vrlo angažiran kao komorni glazbenik, Massimo Quarta redovito nastupa na podijima uglednih koncertnih dvorana i festivala diljem Europe, Azije i Južne Amerike, s repertoarom u rasponu od glazbe J. S. Bacha do suvremenih djela, nerijetko pisanih upravo za njega.


Djeluje kao profesor na Konzervatoriju Talijanske Švicarske u Luganu te je član Akademije Sveta Cecilija iz Rima. Svira instrument graditelja Giuseppea Antonija Rocce iz 1840.


Skladatelj, violončelist i glazbeni pedagog, dirigent, komorni glazbenik i aktivni glazbeni djelatnik, Rudolf Matz (1901. – 1988.), potekao je iz skladateljskog razreda Blagoja Berse na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a violončelo je učio kod Umberta Fabbrija, Jurice Tkalčića i Václava Humla. Humlu, znamenitome zagrebačkom violinistu i ocu zagrebačke violinističke škole, Matz je posvetio Passacagliu za violinu i gudački orkestar („mom prijatelju i učitelju“). Djelo je napisao 1943. godine, partitura je objavljena u Zagrebu 1954. godine, a kako prenosi Krešimir Kovačević u Hrvatskim kompozitorima i njihovim djelima, Huml je redigirao solističku dionicu. Solistička violina nastupa uz gudački orkestar koji je postavljen četveroglasno, za dionice prve i druge violine, viole, te zajedničku dionicu violončela i kontrabasa.


Karakteristična tema passacaglie u trodobnoj mjeri i ritmu s pravilnom izmjenom kratke i duge jedinice (s manjim iznimkama) javlja se odmah s početka u najdubljoj dionici gudača, a već tijekom svojega izlaganja dobiva kontrapunktsku nadopunu u gornjim glasovima. U prvoj varijaciji tema se, u skladu biti passacaglie, ponavlja, ali se u najgornjem glasu gudačkog orkestra istodobno javlja i druga tema. Na način ostinata, kontrapunktski usklađene teme neprekidno se ponavljaju tijekom skladbe, katkad s manjim izmjenama, a u gornjim glasovima orkestra i solističkom instrumentu razvijaju kontrapunktske varijacije s raznolikim ritamskim i melodijskim odnosima. Iznimno u devetoj varijaciji tema iz basa prelazi u solističku violinu, isključivo kojoj je prepuštena deseta varijacija. Tonalitet je g-mol, koji se prema određenom planu povremeno mijenja u pojedinim varijacijama.


Djelo je 28. veljače 1946. praizveo Ivan Pinkava, ugledni poslijeratni violinist, koncertant, komorni glazbenik i violinski pedagog, Humlov nasljednik na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te koncertni majstor u Zagrebačkim solistima, Zagrebačkoj filharmoniji, kao i u više sastava radijskog orkestra čiji je nasljednik današnji Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije. Orkestrom Zagrebačke filharmonije u večeri praizvedbe ravnao je Friedrich Zaun.

Rudolf Matz

Rudolf Matz

Foto: / / /

U rujnu 1887., Camille Saint-Saëns (1835. – 1921.), u tom trenutku pedesetdvogodišnjak, skladao je Havanaise u E-duru, op. 83, izvorno u verziji za violinu i klavir, zatim i kao koncertantno ostvarenje uz pratnju orkestra. Za razliku od više prethodnica skladanih za violinu, djelo nije posvetio španjolskom virtuozu Pablu de Sarasateu, već kubanskom violinističkom virtuozu Rafaelu Díazu Albertiniju, s kojim je povremeno surađivao kao pijanist. Djelo je ubrzo postalo popularno među violinistima, koji su ga, kao i u večerašnjem programu, nerijetko povezivali s Introdukcijom i rondom capricciosom; oba su natopljena španjolskim folklornim melosom, vrlo popularnim među francuskim skladateljima toga doba. Havanaise je inače francuski naziv za španjolski ples habaneru, koja sredinom 19. stoljeća ulazi u europsku umjetničku glazbu, većinom kod francuskih i španjolskih skladatelja, a poznati je primjer Bizetova arija L'amour est un oiseau rebelle iz opere Carmen. Muzikolog François-René Tranchefort djelo je nazvao „bojnim konjem“ svih violinista, a i danas je jedno od omiljenih uspješnica violinističkoga repertoara.


Potkraj života, Camille Saint-Saëns zabilježio je sjećanja na španjolskog violinističkog virtuoza Pabla de Sarasatea, kojemu je 1863. posvetio Introdukciju i Rondo capriccioso u a-molu, op. 28 - čija je popularnost znatno nadrasla popularnost njegovih triju violinskih koncerata: 


„Godine su protekle otkako mi se javio Pablo de Sarasate, mladolik poput proljeća (bilo mu je samo petnaest godina, op.a.), a već nevjerojatno popularan... Na krajnje opušten način upitao me da mu napišem koncert. Polaskan i oduševljen njegovom molbom, održao sam obećanje te mu skladao Koncert u A-duru... Poslije sam mu napisao i Rondo capriccioso u španjolskom stilu, pa i Koncert u h-molu... Oni koji su posjećivali moje glazbene soareje ponedjeljkom dobro se sjećaju briljantnosti mojega slavnog prijatelja... Godinama poslije nijednog violinista nisam mogao nagovoriti da svira u mojoj kući, toliko su bili zastrašeni mogućnošću usporedbe“.


Izvorno je skladatelj planirao ovo ostvarenje manjeg opsega u dva međusobno povezana dijela iskoristiti kao finalni stavak Koncerta u A-duru, op. 20. No kada je stavak samostalno izveden, te nakon što je naišao na oduševljenje publike, odlučio ga je objaviti kao zasebnu skladbu. Posebnu popularnost djelo je uživalo u ranim godinama diskografije, prije pojave LP-ja, jer je trajanjem točno zauzimalo dvije strane 12-inčne gramofonske ploče.


Camille Saint-Saëns

Camille Saint-Saëns

Foto: / / /

Georges Bizet (1838. – 1875.) doživio je praizvedbu svoje velike operne uspješnice Carmen kratko prije smrti, ali ne i njezinu golemu popularnost. Simfonija u C-duru njegovo je vrlo rano djelo, skladano tijekom studenog 1855. godine, ali je praizvedeno, pak, šezdeset godina nakon autorove smrti, 26. veljače 1935. u Baselu pod dirigentskim vodstvom Felixa Weingartnera.


Priča o Bizetovu jedinom simfonijskom ostvarenju mogla bi početi negdje prvom polovinom 1930-ih, kada je udovica Geneviève Bizet-Straus, vlasnica ultrapopularnoga pariškog salona, koja je svojega prvog muža nadživjela čak pola stoljeća, mladome skladatelju i glazbenom kritičaru Reynaldu Hahnu, svojemu tadašnjem miljeniku, povjerila odeblju zbirku Bizetovih neobjavljenih rukopisa, među kojima i Simfoniju u C-duru. Godine 1933. Hahn je ovu zbirku darovao Pariškom konzervatoriju, ali nije pokazao previše visoko mišljenje o Simfoniji. Tako je barem prenio Bizetovu škotskom biografu D. V. Parkeru. Parker se ipak obratio svojemu starom prijatelju Felixu Weingartneru s molbom da provjeri vrijednost ostvarenja, a slavni dirigent kod sljedećeg posjeta Parizu nije propustio posjetiti Konzervatorij i ispuniti molbu. Ostao je zadivljen, a praizvedba djela postigla je toliki uspjeh da je već do kraja sezone obišla cijeli svijet. Globalnu popularnost djelu je donijela, međutim, baletna produkcija Georgea Balanchinea, premijerno prikazana u Pariškoj operi 1947. godine.


U doba nastanka skladbe, Bizet je imao tek sedamnaest godina i bio je još student u razredu Charlesa Gounoda na Pariškom konzervatoriju. Nikad nije zanijekao utjecaj koji su djela njegova učitelja imala na njega. Štoviše, Gounodovu vrlo uspješnu Simfoniju u D-duru imao je zadatak transkribirati za dva klavira, što bi moglo dodatno objasniti stilske sličnosti koje znanstvenici uočavaju u tim dvama djelima. Možda je to i razlog što se sâm Bizet nikada nije angažirao na izvedbi i objavljivanju svojega djela, koje je danas unatoč tome postalo sastavnim dijelom simfonijskog repertoara.


Georges Bizet

Georges Bizet

Foto: / / /

Tekst: Nataša Leverić Špoljarić (programska knjižica koncerta)

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!