Suvremenost i romantičarska monumentalnost za početak Majstorskog ciklusa

U četvrtak, 8. listopada, Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem svojega šefa dirigenta Pascala Rophéa počeo je novu sezonu Majstorskog ciklusa u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Program je otvorio Menu pour orchestre capricieux mladog skladatelja Lukše V. Montane, središnje mjesto zauzele su Pjesme Mathilde Wesendonck iz pera Richarda Wagnera u tumačenju sjajne mezzosopranistice Martine Mikelić, a drugi dio pripao je monumentalnoj 4. simfoniji Antona Brucknera.

Skladatelj, pijanist i pedagog, Lukša V. Montana, diplomirao je kompoziciju na Umjetničkoj akademiji u Splitu, gdje danas i sam predaje, te djeluje na različitim područjima glazbenih aktivnosti. Njegov Menu pour orchestre capricieux (Jelovnik za hiroviti orkestar) Simfonijski orkestar HRT-a izveo je drugi put; prvi put to je bila praizvedba na prošlogodišnjoj Glazbenoj tribini u Osijeku. To je ujedno prva orkestralna skladba mladog skladatelja, nastala kao rezultat magistarskog rada u klasi Ivana Božičevića u Splitu. Neobičan naslov, kako je otkrio, potječe iz elemenata glazbenog humora, određene nepredvidljivosti kao i osobnih preferenci, no skladba sadrži i tradicionalni slijed naslojavanja forme i harmonijskog protoka. Naposljetku, slušatelj će procijeniti koliko je djelo zaista hirovito, priznao je skladatelj u razgovoru s muzikologijom Lucijom Job Funda u pauzi izravnog prijenosa na Trećem programu Hrvatske televizije. Kriterij „kako i koliko skladatelj voli orkestar te kako to pokazuje svojom partiturom“, koji je maestro Rophe postavio pri uvrštavanju novih djela mladih autora na repertoar Simfonijskog orkestra HRT-a, svakako je ispunjen.

Pjesme Mathilde Wesendock, u uglazbljenju Richarda Wagnera sjedinjuju ključne estetske i tematske odrednice romantizma u jedinstvenu umjetničku cjelinu u kojoj unatoč bujnoj orkestraciji dominira dionica glasa – kada ju tumači umjetnica poput Martine Mikelić. Od ove godine prvakinja Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, njeguje bogatu međunarodnu karijeru koja je vodi u vodeće europske operne kuće i koncertne pozornice. „Ja se osjećam i apsolutno jesam kontraalt. To je toliko rijetko u svijetu, s tim se jednostavno rodite, i zaista je teško nekada imati nešto toliko drukčije“, otkrila je u razgovoru TV prijenosa, te na neki način pojasnila koliko je bio poseban doživljaj njezina tumačenja Wagnerovih pjesama koje je i publika nagradila velikim pljeskom.

Monumentalna 4. simfonija Antona Brucknera zaokružila je romantičarski okvir programa, ali i naznačila ono što je okosnica predstojeće sezone Majstorskog ciklusa: simonija. Kako je pojasnio maestro Pascal Rophé, očekuje nas niz simfonija, većinom romantičnih, ali i klasičnih, što je na neki način i povratak počecima orkestra i okretanje izvornom repertoaru po kojem je orkestar danas ono što jest. Što se tiče Brucknera, on je u potpunosti srušio granice opsega simfonije, kako je rekao maestro Rophé. Četvrta, s više od sat vremena duljine, postavlja znatne zahtjeve pred glazbenike u smislu putovanja od početka do kraja kroz četiri stavka na način da se izgradi jedinstveni luk i da se publici prenesu sva dinamika, energija, emocije i turbulencije na tom putovanju. Kao „vjerojatno najveći spomenik simfoniji klasične strukture“, Bruckner je stoga savršena simfonija za početak sezone koja slavi upravo simfoniju kao glazbenu vrstu.

Koncert se mogao pratiti u izravnom prijenosu na Trećem programu Hrvatskoga radija i televizije. Snimke su dostupne na platformi HRTi.