Simfonijski orkestar HRT-a i Enrico Dindo oduševili publiku u Budimpešti

Budimpešta, 7. svibnja 2026. - U punoj dvorani Giuseppe Verdi Talijanskog kulturnog instituta u Budimpešti, Simfonijski orkestar HRT-a pod vodstvom maestra Enrica Dinda priredio je koncert koji je na najljepši način povezao kulture triju susjednih zemalja.

Nakon prošlogodišnjeg zapaženog nastupa Jazz orkestra HRT-a, glazbena Budimpešta ponovno je svjedočila sjajnom umjetničkom događaju u organizaciji hrvatskih i talijanskih partnera.

U punoj dvorani Giuseppe Verdi Talijanskog kulturnog instituta u Budimpešti, Simfonijski orkestar HRT-a pod vodstvom maestra Enrica Dinda priredio je koncert koji je na najljepši način povezao kulture triju susjednih zemalja.

Glazbeni most između Zagreba, Rima i Budimpešte

Ovaj hvalevrijedan projekt realiziran je na inicijativu Veleposlanstva Republike Hrvatske u Mađarskoj, uz podršku Veleposlanstva Italije i Talijanskog instituta za kulturu u Budimpešti. Program koji slavi europsku glazbenu baštinu još je jednom potvrdio važnost kulturne diplomacije u jačanju međususjedskih odnosa.

Maestro Dindo: Povratak starim prijateljima

Središnja figura večeri bio je proslavljeni talijanski violončelist i dirigent Enrico Dindo. Bivši šef dirigent Simfonijskog orkestra HRT-a (2015. – 2021.) ponovno je pokazao zašto ga je legendarni Rostropovič opisao kao 'umjetnika s izvanrednim tečnim zvukom i divnim talijanskim glasom'.

U dvostrukoj ulozi solista i dirigenta, maestro Dindo je s orkestrom disao kao jedno, demonstrirajući virtuozitet i duboku emotivnost koja je postala njegov zaštitni znak tijekom suradnje sa Simfonijskom orkestrom HRT-a.

Program koji spaja tradiciju i emociju

Koncertni repertoar bio je pažljivo balansiran između hrvatske baštine, talijanske invencije i univerzalnog klasicizma.

Program je otvorila Sinfonietta Borisa Papandopula, remek-djelo iz 1938. koja je na pozornicu donijela savršen spoj razigranih gudača i meditativne ljepote, potvrđujući Papandopula kao jednog od najvitalnijih hrvatskih skladatelja 20. stoljeća.

Uslijedila je Une larme (Suza), kasna skladba Gioachina Rossinija u kojoj je Enrico Dindo briljirao kao solist na violončelu. Od elegičnih tonova do prepoznatljivog 'Rossinijeva crescenda', publika je bila oduševljena bravuroznim koloraturama i virtuoznom kadencom.

Za kraj 7. simfonija Ludwiga van Beethovena, kao savršen odabir uoči Dana Europe (9. svibnja). Djelo koje je Wagner nazvao 'apoteozom plesa' ispunilo je dvoranu energijom i optimizmom, slaveći univerzalne vrijednosti jedinstva i slobode.

Odjek u javnosti

Dugi pljesak i ovacije budimpeštanske publike najbolji su dokaz uspješnosti ovog gostovanja. Bio je to koncert koji je podsjetio na snagu glazbe kao univerzalnog jezika koji ne poznaje granice, ostavljajući snažan pečat u kulturnom kalendaru mađarske prijestolnice.

Uz veleposlanike dr. sc. Mladena Andrlića i Giuseppea Scognamiglia te ravnatelja Instituta Gabriele la Poste – koji su pozdravili diplomatski zbor i publiku u dvorani prije početka, koncertu je nazočio i ravnatelj Hrvatske radiotelevizije Robert Šveb.

Fotografije s koncerta i atmosferu iz dvorane pogledajte u galeriji.