Trijumfalni koncert na početku ciklusa Lisinski subotom

Prvi koncert u ciklusu Lisinski subotom donio je ovacije za kralja violončela, 45-godišnjeg Francuza Gautiera Capuçona. Kao solist u čuvenom Koncertu za violončelo i orkestar u h-molu Antonína Dvořáka zadivio je dvoranu i pobrao simpatije svojim širokim, još uvijek mladenačkim osmijehom. Prije toga je njegov sunarodnjak, uvijek dobro raspoloženi maestro Pascal Rophé s nadahnutim Orkestrom izveo potresnu Treću simfoniju, Liturgijsku, Arthura Honeggera. Skladana odmah nakon Drugoga svjetskog rata, kao da svojom antiratnom porukom govori: Kolika je ljudska glupost, kad čovjek izaziva toliko grozne ratove i razaranja!

Maestro Rophé se i dalje izvanredno ugodno osjeća u Zagrebu, gdje je na čelu Simfoničara HRT-a od 2022., sada u drugom mandatu, a kako je u subotu rekao – on i njegovi glazbenici imaju još puno planova pred sobom.

 

Sasvim osobit trenutak ipak je bio koncertni dodatak Gautiera Capuçona: kao iz drugog svijeta zazvučala je skladba Towards the Forest (Prema šumi) mladog Amerikanca Brycea Dessnera. Skladba je to s Capuçonova albuma Gaïa, izdanog prije devet mjeseci, umjetničkog krika za očuvanje Zemlje. Naime, on je od skladatelja iz različitih dijelova svijeta, različitih žanrova, naručio djela inspirirana tom idejom.

Sve je pojasnio u razgovoru nakon koncerta koji je vodio muzikolog dr. sc. Ivan Ćurković. Francuski umjetnik (čiji je brat, veliki violinist Renaud Capuçon, nastupio u ciklusu Lisinskom subotom lani) objasnio je svoj odnos prema glazbi i okolišu.

I sam sjajan skijaš i ljubitelj prirode, sa zaprepaštenjem gleda kako svake godine ledenjak na krovu Europe, Mont Blancu u francuskim Alpama (4805 m), biva sve manji. Zato je odlučio prodrmati svijet onako kako najbolje zna – svirajući u tom masivu na 3842 metra visine. Ta je fotografija i na omotu albuma Gaïa, što je grčka riječ za Zemlju.  

 

S violončelom na leđima (ne svojim, radom Mattea Goffrillera iz 1701., nego ipak jeftinijim!) popeo se skijajući i penjući se (viseći na užetu) kako bi dodao još jedan glas razuma za budućnost planeta.

 

„Doduše, nas dvojica nismo najbolji primjer za izbjegavanje fosilnih goriva jer smo stalno na putu“, našalio se pritom maestro Rophé.

Bilo je riječi i o osobnoj drami koju je Antonín Dvořák pretočio u svoj koncert za čelo izveden te večeri. Nesretno zaljubljen u glumicu Josefinu Kounicovu, oženio se njezinom sestrom Annom, ali Josefina mu je ostala u srcu. Dok je u Americi skladao Koncert, primio je Josefinino pismo da je na samrti. Potresen, promijenio je djelo i u njega uvrstio melodiju svoje solopjesme Pustite me na miru, koju je Josefina posebno voljela, a odao joj je počast i na kraju djela...

Bilo je to trostruko slavlje: otvorenje 45. sezone ciklusa Lisinski subotom, perjanice Palače glazbe, a prije toga još jedno predstavljanje nove, dosad najbogatije monografije Lisinski 1973. – 2023. (autorice dr. sc. Ane Unkić) i otvorenje prvog dijela izložbe o Muzičkom informativnom centru (MIC-u) Lisinskog koji će svoju 55. obljetnicu obilježiti na skorom Interliberu, na Dan Dvorane 29. prosinca i tako sve do kraja sezone. (izvor: Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog)