Igor Kuljerić: Kanconijer

Igor Kuljerić: Kanconijer novo je diskografsko izdanje Hrvatske radiotelevizije koje donosi izbor iz zborskog opusa Igora Kuljerića uz jedno od njegovih središnjih ostvarenja – Kanconijer za soliste, zbor i orkestar. Izvođači su Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a, a solisti sopranistica Tanja Ruždjak, kontratenor Franko Klisović, tenor Roko Radovan, bariton Jurica Jurasić Kapun, te recitatori Jelena Miholjević i Maro Martinović. Dirigent je Tomislav Fačini.

Igor Kuljerić jedan je od najcjenjenijih i najsvestranijih hrvatskih glazbenika, aktivan na brojnim područjima hrvatske glazbene i kulturne scene, čiji je utjecaj i danas, 18 godina nakon njegove smrti, neizbrisiv. Neodvojivost njegova skladateljskog i izvodilačkog djelovanja na osobit se način ostvarila kroz dugogodišnji rad sa Zborom HRT-a na mjestu šefa dirigenta, što je i jedan od razloga da su mnoga njegova djela postala repertoarna. Na ovaj album uvrštena su tri njegova reprezentativna zborska otvarenja, nastala na stihove velikana hrvatskoga pjesništva: Galeotova pesan na čakavske stihove Vladimira Nazora, More na stihove Josipa Pupačića i Gumbelijum roža na kajkavske stihove Miroslava Krleže. Ove zborske skladbe na izdanju prethodnica su Kanconijeru – djelu za glasove i instrumente - koje „nizom kraćih ili duljih slika i impresija sadržanom u velikoj formi daje možda ono najbolje od Kuljerića“, ističe maestro Tomislav Fačini.

Studijsko snimanje i izdavanje Kuljerićeva Kanconijera na nosaču zvuka svojevrsno je zatvaranje kruga putovanja na koje je djelo krenulo 1978. kada je u prvotnoj verziji pod nazivom Leute moj praizvedeno na Dubrovačkim ljetnim igrama, da bi se prošle godine u konačnoj, danas nam poznatoj verziji ponovno predstavilo na istome festivalu. U toj drugoj suvremenoj izvedbi djela sudjelovali su isti izvođači kao i na albumu, baš kao i na prvoj, upriličenoj 2022. u ciklusu Zbora i Simfonijskog orkestra HRT-a koji je dobio ime upravo po Kuljerićevu djelu – Kanconijer.

„Kanconijer se tako, nakon četrdeset i pet godina, vratio kući, u pradomovinu u kojoj se 1978. i rodio, iako u toj pradomovini, ni u večeri praizvedbe, nije naišao na previše razumijevanja. Prije na nezadovoljstvo, zbunjenost i podijeljene osjećaje i slušateljstva i kritike, slične neprikrivenom nezadovoljstvu dijela i današnje publike, zbog čega Kuljerić, ipak, te 1978. nije odustao od skladbe, ali odlučio ju je revidirati za neku buduću izvedbu“, zapisuje muzikolog Borko Špoljarić u iscrpnom tekstu u u knjižici izdanja, razotkrivajući turbulentan put Kanconijera od početnih ideja do današnjeg bilježenja na nosaču zvuka.

'Buduće izvedbe' opravdale su i potvrdile vrijednost osvarenja u kojemu je Kuljerić, slično kao i spomenutim zborskim pjesmama, posegnuo za antologijskim pjesničkim ostvarenjima hrvatskoga podneblja, ovaj put iz „bogate baštine prvih pjesnika što se oglasiše na hrvatskom jeziku“, a to je birana hrvatska (dalmatinska) renesansna i barokna poezija pretežno ljubavne tematike, ali i one o ljudskoj prolaznosti: stihovi Hanibala Lucića, Mikše Pelegrinovića, Ivana (Dživa) Bunića Vučića i nepoznatog pjesnika iz Ranjinina zbornika.

„Počelo Kanconijera je prema tome riječ, a glazba prati tu riječ i napinje dramaturški lûk. Pritom već i sam naslov Kanconijer za glasove i instrumente upućuje na način na koji je djelo koncipirano – isprepletanjem 'svirke, govora i pjeva te svih vrsta (njihovih) međusobnih prelamanja'”, ističe B. Špoljarić. „Najdalje od istine bilo bi reći da Kuljerić u Kanconijeru pristupa uglazbljenju odabranih stihova. (...) Ako je to tako moguće reći, Kuljerić ne oglazbljuje stihove, nego sklada iz njih. 'Glazbom produljuje vrijeme riječi', kako bi rekao on sam.“

Za glazbenu produkciju zaslužni su Lovro Stipčević i Krešimir Seletković, tonska majstorica je Marijana Begović, urednica Ana Vidić, a za likovno oblikovanje zaslužna je G.A.D. Produkcija. Fotografija na naslovnici djelo je Borisa Faže. Izdanje je objavljeno uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

CD je dostupan za kupnju putem OBRASCA.