Snaga vizije Hervéa Niqueta za početak ciklusa Kanconijer

Nesvakidašnji koncertni spektakl priredili su u četvrtak, 29. listopada, Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a na prvome koncertu ove sezone ciklusa Kanconijer. Pod ravnanjem jednog od najinventivnijih umjetnika današnjice, maestra Hervéa Niqueta, izveli su prave bisere francuskog repertoara, rijetko izvođene u svijetu, a pogotovo kod nas: Barba Garibo, narodne pjesme iz Mentona u viđenju Dariusa Milhauda te Requeim u c-molu Luigija Cherubinija.

Izbor skladbi, čije su izvedbe obilježile posebne prigode u povijesti Francuske, bio je slavlje francuskog teatralnog stila u punom smislu, a ponajviše zbog pečata Hervéa Niqueta, koji je svoju zaraznu energiju i viziju uspješno prenio ne samo na članove Zbora i Simfonijskog orkestra HRT-a, već i na publiku u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.

Čembalist, orguljaš, pijanist, pjevač, skladatelj, zborovođa i dirigent, osobito cijenjen kao poznavatelj i interpret repertoara svoje domovine Francuske te vođa proslavljenog ansambla Le Concert Spirituel, ovom prigodom je ostvario prvu suradnju s ansamblima HRT-a. U svojoj misiji oživljavanja manje poznatih i zaboravljenih djela francuskih, ali i talijanskih i drugih skladatelja, za ovu prigodu odlučio nam je otkriti djelo Barba Garibo velikana francuske glazbe prošloga stoljeća, Dariusa Milhauda. Skladano za posebnu prigodu, Festival limuna u Mentonu na Azurnoj obali, nakon praizvedbe 1950. palo je u zaborav. Upravo ga je Hervé Niquet oživio, kako je i dao obećanje Milhaudovoj udovici, te ga je uvrstio i na program Le Concert Spirituel u sljedećoj godini. Zboru i Simfonijskom orkestru HRT-a tako je pripala čast da djelo izbave iz zaborava i prvi put ga predstave u Hrvatskoj! 

Vedre narodne pjesme, mentonske provenijencije, čije je stihove obradio Armand Lunel, a harmonizirao i živopisno orkestrirao Milhaud u iskričavo blještavilo boja, donijele su nam duh krajnjeg jugoistoka Provanse i slavlja simbola Mentona – limuna. Zbor HRT-a u glavnoj ulozi tumača Milhaudove glazbe, smješten s bočnih strana orkestra i – netipično - odjeven u šarenu odjeću živih boja, na 20-ak minuta koliko traje Barba Garibo, pretvorio se u vesele ali predane sudionike čuvenog Festivala limuna.

Nakon pauze - isti kulturni prostor, druga epoha i sasvim drukčije ozračje: Requiem u c-molu Luigija Cherubinija. Talijanski skladatelj koji je veći dio karijere proveo u Francuskoj, skladao je svoje remek-djelo u spomen na posljednjeg francuskog kralja prije proglašenja Francuske Republike, Louisa XVI., te je njemu u čast i praizveden 1817. godine u Parizu. Nešto poznatije ostvarenje od Milhaudovog, također u prvi plan stavlja zbor kao tumača teksta mise za mrtve, uokvirenog raskošnom ali prozračnom, pomalo tamnom paletom orkestra bez flauta, s mnogim ekspresivnim vrhuncima kojih u intenzivnom vodstvu Hervéa Niqueta nije nedostajalo. 

Jedan od najuspjelijih primjera sakralnog stila francuske Restauracije, naglašenog i prirodnim trubama u Simfonijskom orkestru HRT-a, i prije toga Barba Garibo Dariusa Milhauda, pokazali su nam strane naših ansambala koje rjeđe viđamo, te iznad svega snagu umjetničke vizije Hervéa Niqueta, kojom povezuje različite svjetove.