Zbor HRT-a

Zbor Hrvatske radiotelevizije osnovan je 1941. godine za potrebe tadašnjeg radijskog programa. Djelujući najprije kao komorni ansambl, s vremenom je prerastao u prvi veliki profesionalni zbor u Hrvatskoj. Od samih početaka, Zbor HRT-a, koji taj naziv nosi od 1991. godine, nastupa i samostalno i uz orkestar.

Prvi je put javno nastupio 19. rujna 1941. u tadašnjem Hrvatskom državnom kazalištu uz Orkestar Hrvatske državne opere, a prvi samostalni javni koncert održao je u Hrvatskome glazbenom zavodu, 30. siječnja 1943. Zajedno s orkestrom tadašnje Krugovalne postaje predstavio se publici 8. rujna 1942. godine u zagrebačkoj katedrali pod ravnanjem Lovre pl. Matačića. U prvim godinama djelovanja, repertoar Zbora oblikovali su dirigenti Mladen Pozajić, Slavko Zlatić, Dragan Gürtl i Boris Papandopulo, a potom su taj put nastavili šefovi dirigenti Sergije Rainis, Vladimir Kranjčević i Igor Kuljerić, čije su stvaralaštvo i dugogodišnje vodstvo ostavili snažan trag i čije su skladbe danas trajni dio repertoara Zbora, te Tonči Bilić. Upravo na poticaj Tončija Bilića, 1998. godine pokrenut je samostalni pretplatnički ciklus Sfumato, u sklopu kojega su premijerno predstavljene brojne skladbe hrvatskih autora i antologijski zborski opusi svjetske baštine. Također na inicijativu maestra Bilića, Zbor HRT-a primljen je 2016. u asocijaciju najuglednijih europskih komornih zborova Tenso.

Izvodeći širok repertoar, u rasponu od renesansne do suvremene glazbe, a cappella i uz instrumentalnu pratnju, iskazuje izuzetnu svestranost, koja mu je donijela gostovanja širom Europe (Rim, Moskva, Salzburg, Milano, Pariz, Venecija, Berlin, Beč, München) te suradnje s nizom istaknutih dirigenata 20. i 21. stoljeća, među kojima su Lovro pl. Matačić, Milan Horvat, Pavle Dešpalj, Nikša Bareza, Vladimir Kranjčević, Claudio Abbado, Lorin Maazel, Igor Markevič, Valerij Poljanski, Niels Schweckendiek, Martina Batič, te s mnogim solistima svjetskoga glasa.

Zbor HRT-a dobitnik je Diplome Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika za izuzetne umjetničke dosege u 2004. godini na temelju izvedbe Hrvatske mise Borisa Papandopula, te niza diskografskih nagrada Porin.

Diskografska ostvarenja ansambla čine hvaljena i nagrađivana izdanja među kojima su Boris Papandopulo: Hrvatska misa u d-molu (Cantus, HDS, HRT, 2004.), Kako jelen vrilo traži (Orfej, HRT, 2006.), Hrvatska božićna priča (Cantus, 2011.), Hrvatska glazba na Riva dei Schiavoni (Cantus, HDS, HRT, 2012.), trostruki DVD Osorska trilogija (Cantus, HDS, HRT, 2012.), Donizetti Heroines (Sony Classical, 2013.), Ivan Zajc: Noćni čar (HRT, 2014.), Boris Papandopulo: Muka Gospodina našega Isukrsta (po Ivanu) (HRT, 2015.), Vinko Jelić: Audivi vocem (HRT, 2016.), Vatroslav Lisinski: Ljubav i zloba (HRT, 2017.), Ivan pl. Zajc: Nikola Šubić Zrinjski (HRT, 2018.), Mir, zlato, tamjan (HRT, 2018.), Vatroslav Lisinski: Zborovi i popijevke (HRT, 2019.). 

U godini 2020. Zbor HRT-a ostvario je tri diskografska projekta: Nebo i zemlja Tomasa Cecchinija (HRT, 2020.), Vatroslav Lisinski: Porin (HRT, 2020.) te Jakov Gotovac: Ero s onoga svijeta u izdanju etiketa cpo i BR-Klassik. Ero s onoga svijeta objavljen je kao snimka koncertne izvedbe opere u Münchenu 2019. godine, kada je Zbor HRT-a uz soliste Valentinu Fijačko Kobić, Jelenu Kordić, Tomislava Mužeka, Ljubomira Puškarića, Ivicu Čikeša i Suzanu Češnjaj gostovao u koncertnoj sezoni Orkestra Minhenskog radija pod ravnanjem Ivana Repušića u Prinzregententheateru.

Od sezone 2017./2018. na čelu Zbora kao šef-dirigent je maestro Tomislav Fačini.